...
...vrijeme brzo polazi...leti pokraj nas...staje nam na cipele,a vihor njegove pojave petlja nam kosu...i odlazi!...ne ostavlja nam trenutak...uzima ga brzo i snazno...ne zeli ga izgubiti...nosi trenutak sa sobom...zauvijek!...
...nekada mogu osijetiti rane vremena na rukama svijeta,nekada mogu osijetiti tromost chovjechanstva...ljepota se topi u unishtenju...ljepota je zaspala...na trenutak,nadam se...mirishem njene suze...tada zatvorim ochi i sanjam...zaboravim da netko plache,ne chujem da netko nestaje...ja samo sanjam!...u mojim mislima radja se novi oblak,novo Sunce grli Zemlju,neke nove zvijezde gledaju travu...za svakoga postoji komadich Sunca...mislim,zashto bi inache bilo tako veliko?!....u mom svijetu nikome prashina tuge ne upada u ochi...koliko sam puta proshla onom ulicom,a da nikada nisam primjetila onaj zeleni grm...i sunce se doima blize...gle,mogu ga dohvatiti rukom...a zvijezde?...mogu li pomilovati zvijezde?...nikada neche pasti noch...tama vishe nikada neche uspavati dan i oblake...zvijezde che ostati zapetljane u mojom kosi...
...a onda me vrijeme vrati na trenutak...moj chitav svijet legne u kut mojih misli...ja ostajem na istom mjestu,oko mene su isti ljudi,isti predmeti...pada ista kisha...svijet moze biti lijep...svijet je lijep,samo ga treba probuditi...
...
Post je objavljen 19.10.2007. u 20:49 sati.