Marketing
KOJA JE GLAVNA RAZLIKA IZMEĐU PENTIUM I AMD PROCESORA??
Bazirano na člancima:
„Survey of 40 Intel and AMD processors“ autora Mars-a Prieur-a
„AMD´s quad core Opetron 2300 processors“ autora Scott-a Wasson-a
I jedan i drugi čip su po svojoj strukturi vrlo slični, ali zbog čari koje nam samo
moderan marketing može pružiti, isti ti procesori izgledaju znatno drugačije.
Primarna marketinška tvrdnja jest razlika u načinu na koji ove dvije tvrtke
izražavaju samu brzinu svojih procesora.
Intelovi chipset-i (pentium, celeron), koriste MHZ kao faktore kojima
izražavaju brzinu. Primjer: „Ovaj Pentium 4 procesor radi na 3000 MHz (odakle i
dolazi naziv procesora Intel Pentium 4 3,0)“
AMD procesori ne koriste megaherce kako bi prikazali brzinu svojih
procesora, zbog toga što vjeruju kako bi se u tom slučaju njihovi procesori smatrali
znatno sporijima od onih istog ranga koje proizvodi Intel. Ovo se dešava zbog
razlike u instrukcijskim setovima koje koristi AMD a to je sve previše tehnički da
bi sada ulazili u bit. Umjesto toga možemo koristiti formulu kojom možemo dokazati
koja je stvarna brzina Athlon XP procesora.
MHz = (XP rating/1.5) + (500/1.5)
Tako da je kod Athlona 1600: (1600/1,5)+(500/1,5), a da dalje ne duljim,
konačan iznos je1399,99, što je ekvivalent Pentium 3 1,4 procesoru.
Iz razloga što Intel uživa duži komercijalni uspjeh od AMD-a, vrlo je
lako pronaći AMD procesor istih karakteristika kao i Intel-ov, a za duplo nižu cijenu.
Ovo ima veze sa lojalnošću kupaca brand-u,troškovima oglašavanja, jednako
kao i o vrsti memorije koja se koristi kod oba procesora. Intel koristi ekspanzivni
RDR RAM, dok AMD procesori koriste DDR RAM. Ovo kaže, RDR RAM je brži
(533 MHz naspram 333 MHz DDR RAM-a) i pomaže smanjivanju
udarca prilikom kupovine procesora.
AMD trenutno raspolaže sa četiri procesora za kućna računala:
Sempron, Athlon 64, Athlon 64 X2 i Athlon 64 FX.
Kao vodeći produkt, Athlon 64 je proizvod namijenjen za
socket 754 platforme a u prodaju je pušten krajem 2003. godine. A64 je
progresivno odbacivao ovaj format do gotovo neznatnih funkcija na novoj 939 platformi.
Nova platforma je prva koja je uvela Dual Channel Management za A64. Kao dodatak,
razlike unutar iste linije su samo u terminima frekvencija i veličine cache memorije,
koja može biti 512 KB ili 1024 KB.
Ekskluzivno u socketu 754 postoji format za „K8“ verziju (socket „A“ deriviran
sa prethodne „K7“ generacije koja i dalje postoji).
Sempron je identičan standardima Athlon-a 64 u terminima
procesnih jedinica. Glavna razlika je stvarni L2 cache koji iznosi 128 ili 256KB
zavisno o modelu. Utjecaj brzine BUS sabirnice je nepostojeći u praksi. L2 cache
i razlike u frekvencijama Sempron 754 procesora međusobno unutar iste linije,
čija se imena baziraju na indeksu performansi (kao svi AMD procesori
osim FX serije). No, ovaj indeks nije stvarno za usporedbu između dvije različite
proizvodne linije. Sempron 3400+ pruža niže performanse nego Athlon 64 3400+.
Važno je ukazati da Sempron podržava samo Athlon 64 od ljeta prošle godine
(AMD-ova X86 64-bitna ekstenzija) i ova je verzija „zabranjena“ za 32 bitne,
koji se još uvijek nalaze na policama u trgovinama.
Za sada postoji 5 vrsta Athlin 64 X2 high end dual core modela.
I ovdje su glavne razlike unutar iste linije proizvoda bazirane na frekvenciji
i cache-u. konačno za one koji imaju vrlo visok budžet, AMD prodaje i
Athlon 64 FX. Ovi procesori imaju radnu frekvenciju znatno iznad onih
kod normalnih linija i kao dodatak, potpuno je otključan za overclock u
terminima koeficijenata množitelja koji se mogu sniziti ili povisiti.
Kada gledamo AMD ukupan opseg proizvoda, zasigurno
možemo zaključiti da su povoljniji od Intel proizvoda, dok je po performansama
približno jednak onima konkurentne tvrtke.
AMD je u listopadu ove godine predstavio i novi serverski procesor
kodnog imena Barcelona, koji je baziran na Opetron 2300 seriji i izvršena je
usporedba istih sa serverskim procesorima Intela quad-core Xeon.
Barcelona je čip quad-core dizajna. Svaka od jezgara je revizionirana
u namjeri da se poboljšaju performanse kroz niz tweak-ova, nekih većih, a
nekih manjih. Jezgre sada posjeduju šire, 32-bitne instrukcijske Fetch-eve i
floating point jedinice koje mogu proizvesti 128-bitne SSE operacije u jednom
clock krugu (uključujući suplementarne SSE3 instrukcije koje Intel uključuje
u svojim core baziranim Xeonima). Sukladno tome, jezgra Barcelone ima više
bandwith-a u svrhu olakšavanja većeg protoka – unutar, između jedinica samog
čipa, između L1 i L2 cache-a i između L2 i north bridge memorijskih kontrolera.
AMD je također dodao i L3 cache na čip. Rezultat je cache hijerarhija
koja uključuje 64KB rezerviranog L1 cache-a i 512 KB posvečenog L2 cache-a
po jezgri, zajedno sa 2 MB L3 cache-a koji je dijeljen dinamički između sve četiri jezgre.
Ukupna efektivna cache veličina je još uvijek mnogo manja nego ona kod
Intel Xenon-a, ali AMD tvrdi da njihova kombinacija i dijeljeni cache može
izbjeći probleme koje Intel-ov veliki dijeljeni L 2 cache može imati.
Iza ove L 3 cache podrške nalazi se unaprijeđen memorijski kontroler,
koji je još uvijek integriran u CPU kao i kod prethodnih Opetron-a. AMD
tvrdi da ovaj memorijski kontroler mnogo bolje pruža prednosti višeg
bandwith-a ponuđenog od strane DDR2 memorija u mnogim operacijama,
uključujući buffer-e koju su između 2X i 4X veličine od onih kod prijašnjih
Opetron-a, a posjeduju i napredni i unaprijeđeni prefetch mehanizam.
Možda najvažnije, novi kontroler može pristupiti svakom 64-bitnom
memorijskom kanalu nezavisno, čitajući sa jednog i zapisujući u drugi,
umjesto da jednostavno tretira dualne memorijske kanale kao jedinstven 128-bitni uređaj.
Uza sve to, kod Barceloninog memorijskog kontroller-a u
CPU jezgri, AMD pokazuje unapređenje u smislu učinkovitosti u korištenju energije
Očiti napreci za Barcelonu uključuju nekoliko ključnih stvari:
- Udvostručenje broja CPU jezgara po socket-u;
- Porast broja instrukcija koje svaka jezgra može učiniti;
- Zadržavanje korištenja energije i snage relativno niskima na način
da koristi prednosti dinamičkog skaliranja i to čini zadržavajući značajno
unaprijeđene performanse po jedinici snage.
AMD također uvodi odličan HyperTransport bazirani sustav arhitekture,
također uz mnoga unapređenja koja će pričekati nove platforme i dogradnje
chipseta. Najhitniji overarching cilj, također je nesumnjivo restauriranje
AMD-ove konkurentske pozicije uspoređene sa Intel-ovom Xsenon baznom
jezgrenom mikroarhitekturom.
AMD nastvalja svoju tradiciju sa ovim novim Opetronima čineći
ih dostojnom zamjenom za postojeću infrastrukturu. U ovom slučaju, ta
infrastruktura uključuje Socket F klase za servere i radne stanice. Samo
sa nadogradnjom BIOS-a, ovi se sustavi mogu prebaciti iz dual-core u
quad-core mod, bez potrebe za promjenama na matičnoj ploči, hlađenju
ili napajanju (što nije loš prijedlog). Prijedlog dogradnje dolazi prirodno,
jer stare matične ploče ne podržavaju Barcelonin split power panel što
dovodi do gubitaka u performansama kod određenih Opetron 2300 modela.
Ovi čipovi pristaju trenutnim osnovnim tehničkim rješenjima koja
koriste i trenutni Opetroni, očito, AMD nastavlja sa ponudom HE
modela sa višim performansama i učinkovitošću za znatno povoljniju cijenu
od Intela. Ovo je prvi čip koji radi na relativno niskim clock frekvencijama,
sa još manjim memorijskim kontrolerom/L 3 cache brzinama. Na sreću,
AMD planira povećati ove brzine. Kako bi to demonstrirali, predstavili
su par 2,5 GHz Barcelona procesora koji su postali Opetron 2360 SE.
Ovi procesori koji rade na višim frekvencijama
neće biti u prodaji prije četvrtog kvartala ove godine.
uredio i obradio >>Morph4U<<
posjetite Forum!
Post je objavljen 16.10.2007. u 06:49 sati.