Marketing
Večeras
Večeras bih mogla priznati da mi ponekad nedostaje
ono naše vrijeme koje smo imali.
Mogla bih reći da te ne prepoznajem više
i da ovo više nisi ti...
Večeras bih mogla pustiti suzu zbog svog onog vremena,
onog silnog truda koje sam potrošila na tebe,
na nas,
a nikada nije bilo dovoljno.
Večeras bih mogla opsovati ovaj život i ovo sjećanje na tebe,
ovu spoznaju da sam se samo ja borila za nas
i ovu težinu našeg gorkog rastanka i svih tvojih ružnih rijeći.
Mogla bih pogledati kroz prozor i vidjeti noć
koja se nadvija negdje iza krovova i nad tvojim prozorom
i mogla bih se upitati što radiš u ovom trenutku.
Mogla bih zaspati s previše pitanja u glavi,
a ne želim više niti sekundu trošiti na tebe.
Mogla bih poderati sve pjesme koje sam ti napisala,
jer, priznaj... nikada te nisu ni zanimale...
Nikada nisi znao da u njima živiš ti
i da ti ih pišem prepuna tebe.
Večeras bih mogla lupiti o stol tako snažno
da bi se zatresao svijet.
I možda onda tek shvatiš da ne postoji više riječ
koju mi možes reći
i da nema te zvijezde više koju mi možeš skinuti s neba
da bih ti ponovno vjerovala
i dopustila ti da me ponovno vratiš na dno.
Da,
večeras bih ti mogla priznati da je ono vrijeme s tobom
bilo lijepo i da mi nekada nije jasno gdje se je izgubilo.
Mogla bih ti reći i da se upitam ponekad
što sam to krivo napravila da si tako lako gazio našu ljubav?
Ponekad mi nije jasno što nas je slomilo:
premalo tvoje ljubavi ili pak previše moje?
Večeras bih mogla zaplakati zbog svih onih suza
koje sam prolila za tobom.
Večeras bih mogla žaliti zbog svakog onog puta
kada sam te molila da se vratiš
i govorila ti oprosti za nešto za što čak nisam ni kriva...
Večeras bih mogla požaliti što sam uopće ikada
živjela za tebe
i što sam svoj život zamišljala sa tobom.
Večeras bih mogla...
Mogla bih svašta.
Zato me pustite...večeras.
Post je objavljen 26.10.2007. u 19:45 sati.