Marketing
Slijetanje i prezivljavanje
Slijetanje i prezivljavanje
Pozdrav,
Nakon podužeg odugovlačenja, konačno sam skupio tehnologiju, vrijeme i najbitnije inspiraciju, da u duhu izvještavanja s ne tako davne Epopeja PanBalcanica, dostojno javim impresije s početka moje jednogodišnje edukacijske pustolovine!
Sve napisano je uglavnom u fazi prvih impresija, samo sirovo dorađenih u oblik rečenice... a i još se mučim s krekiranjem ove blog tehnologije...
Za početak, studirati ću MSc tečaj (u Hrvatskoj prepoznat kao sufix-magisterij – „magistar“ iza imena i bez Sc., što god to značilo), MSc Water Science, Policy and Management (o značenju ovoga poslije... LOL) u Oxfordu, UK, na punoj sam stipendiji: OSI/FCO Chevening (tj. Otvoreno društvo i engleska vlada).
Slijetanje
U srijedu, 26.9. sam s našom ponosnom nacionalnom aviokompanijom i 32 kg prtljage (bez kazne za pretjeranu kilazu:) sletio u London, bilo je to jedno od burnijih slijetanja sto sam dozivio, pilot je skretao kao da je u dogfightu s Spitfire dok se priblizavao aerodromu, bočni vjetar, kiša, (prvi put sam iz aviona vidio drugi avion kako leti paralelno s nama)... ali je na kraju sletio a da nismo ni osjetili udar u pistu!! Heathrow, ogromni aerodrom, impresivno djeluje sa gomilom aviončića raznih egzotičnih kompanija načičkanih uokolo... ali kada smo se spustili, sve je dobro organizirano, označeno, tako da sam se uskoro ukrcao u bus za Oxford!
U busu, tucet nas studenata i u pola toliko „lokalaca“, skuzio sam uskoro da nisam jedini iz Hrvatske, naime jos jedna cura mog leta i faksa, se zaputila u Oxford i to studirati isti smjer kao i ja!
Smještaj
Prvi dojam pri silasku s busa, kiša i vjetar, propuhalo me odmah, pomalo žestoko vrijeme u odnosu na ono sto sam ostavio u Hrvatskoj. Vec udomačeni Kinez me uputio prema mom College - St Edmund Hall (http://www.seh.ox.ac.uk/)
Uglavnom, nisam se bas pripremio za pronalazenje koledža, lutao 15ak minuta i na kraju nabasao na pomalo diskretna samozatajna vratašca stare kamene zgrade. Ukratko, onako zadihanog i zbunjenog, portir me uputio na sjeverni dio grada, na moju sadašnju adresu (Norham Gardens). Naime, u samom koledžu zive „undergraduates“, a nas „graduates“ su smjestili dalje, na sjever. Nemaju tipični ključ, već nešto slično vojnim pločicama s ugrađenim magnetom za prepoznavanje brave.
View Larger Map
http://maps.google.com/maps/ms?ie=UTF8&hl=en&msa=0&msid=100301094692109196736.00043c737bba29a808f46&ll=51.753863,-1.249598&spn=0.000742,0.002511&t=h&z=19&om=1
Inače, College je tvorevina specifična za Oxbridge, u kratko i iz moje perspektive, objedinjuje funkciju studentskog doma, menze i referade za oko 460 undergraduets + 250 graduates studenata. U Oxfordu ih ima 40ak, variraju po broju studenata i jos kojecemu, ali o tome drugi put.
Nakon pola sata, stigao sam u Norham Gardens, mirna ulica s ogromnim viktorijanskim (citiram) kućama, nisam siguran koliko točno starim, ali u potpunosti retro dojam ostavljaju :). Moja soba, sasvim pristojne veličine, na prvi pogled malo spartanska, (neloše), ali sa svim potrebnim djelovima, uključujući i umivaonik!. Kupaone, kuhinja i WCi su zajednički, mislim da ima 17 soba u kući, sve skupa čisto i uredno. Kao sto rekoh, ulica je jako mirna, najglasniji zvuk je pokoje zvonce bicikla i šum procesora laptopa :). Pogled imam na ulicu, skoro svako jutro vidim kroz prozor vjeverice kako skakucu :), ali to su one sive, invazivne prokletushe :-(.
Prvo vecer sam, koliko mi je kapacitet Acer baterije dopustao dovršio „domacu zadacu“, naime utičnice ovdje nisu kompatibilne s evropskim! Ujutro, osim dovršavanja eseja u internet centru i konačnog predavanja, krenuo sam rijesavati osnovne logisticke nedoumice i probleme kojih ima podosta:
Uticnice ovdje su trozube, ali konverteri su pristupacni, Ł 3, srecom napon je slican (240V) pa ne treba konverter napona.
Telefon - sasvim legalno sam delokirao svoju Tele2 Nokia za Ł 10 u mini internet centru. Telekompanije u UK su u raznim kričavim bojama (Tcom, Orange i Vodafone), ali unatoc velike propagande, definitivni Best Buy je Carphone Warehouse s kojim se moze zvati fiksne telefone u RH za samo 7 p po minuti :), a UK mobitele po istoj cifri koju imaju i kričave firme tj za 15p. Kakogod, svakom tko dolazi u UK barem na par dana isplati se kupiti njihov broj.
Bankovni racun je takodjer komplikacija svoje vrste, pozamasno vremena oduzme raspitivanje, potrebno je i pismo s koledža, pokazalo se ipak glasinom da ce nas banke podmićivati mobitelima da otvorimo račun. Najbolju ponudu (ne naplacuju nekake mjesecne takse i imaju VISA karticu) (a ima i najpoznatije ime) objektivno ima Lloyds, tako da sam njih izabrao.
Sve u svemu, osim ovih zaista egzistencijalnih stvari koje je sve trebalo ispitati (+ apsolutni prioritet – kupovina bicikla!), College i University organiziraju jos cijeli niz raznoraznih „Introduction lectures“ o svemu i svačemu i o zastiti od pozara cime su Opsjednuti! na kojima nisam saznao išta posebno korisno, ali koja su me sasvim uspješno ometala u rješavanju gore navedenih osnovnih logističkih problema.
Izlet na južnu obalu
Odmah u petak, 2 dana nakon dolaska, moj smjer (30 ljudi) je imao organizirani izlet na južnu obalu Engleske. Tijekom terena, spavali smo dvije noći u Swanage (otprilike nesto što Engleska ima umjesto ljetovališta na moru), u hostelu, sasvim pristojnom, vodali su nas po terenu, uglavnom pratili smo zahvate kojima lokalna, privatizirana, vodovodna kompanija, Water Wessex, manevrira kako bi bila unutar regulacija propisanih zakonom. Zanimljivo na početku, kasnije se odužilo... Naslušali se hrpu o Bor(ing)eholes, Chalk i geologiji južne Engleske. S obzirom da su ljudi uglavnom iz Social Background, sa svojih sam 20ak sati Geologije poslije objašnjavao osnovnu logiku prikazane hidrogeologije ostalima! Ovo ipak nije master iz geologije, vec integrat svega, a predosjećam da će se uloge drastično promijeniti kada dođemo na sklisko mi područje prava i managementa. Najbitnije je da smo se svi iz moje grupe, Waterlings, upoznali i solidarizirali. Cine se svi ok, nemam prituzbi za sada!
Najfascinantnije, u UK je za održavanje kanala i obranu od poplava tj. ono sto kod nas obavljaju HVe, zadužena Environmental Protection Agency!!! Nisam mogao vjerovati! Istina da je Oxford bio poplavljen ove godine... ali inace sve funkcionira sasvim dobro.
Inače na ovom izletu, polako sam počeo spoznavati i svoju „veliku, iako benignu zabunu“! Naime, cini mi se da bas i necu studirati ono sto sam mislio da ce studij biti... Tečaj je MSc Water Science, Policy and Management. Ja sam, fach-idiotski, uvijek taj „Water“ otprilike doživljavao s gledišta biologa, kroz riječni ekosistem, a svuda u prospektima su navodili Water, ali nigdje nije bilo opisano sto misle pod water...! Čitao sam Course Abstract i čim sam uočio povezanost sa Slatkim vodama, kao zagrizli limnolog nisam razmišljao o nekim tamo općenitijim kursevima...
Tako da cu umjesto necega sličnog Hrvatskim Vodama, sto sam originalno mislio da ce tečaj biti, studirati dostavu vode ljudima tj pripremati se za ?Vodovod?, Tekiju i slične firme na nacionalnoj razini... Naime, kurs je o opskrbi potrošača svježom vodom LOL. Ne žalim za sada, osim te male promjene sve ostalo se čini hvale vrijedno.
 |
| 07 09 Swanage |
http://picasaweb.google.hr/tr4velinwilbury/0709Swanage
Ostatak tjedna je proveo u rješavanju logistike. Jedan dan sam bio s hrvatskom, biološkom delegacijom u Londonu :D. U velegradu trazio MP3 player, btw, škandala, cijelo UK, nema iRiver, marku koja se inace moze nabaviti na Trešnjevci, čudno je to UK tržište, otišlo totalno u mainstream (iPOD, Creative), a opskurne hi-fi firme koje preporuce prijatelji audiofili su izbjegle na internet tržište!
Još prije početka studija, upoznao sam dosta ljudi, bivših, pa ovogodišnjih UK studenata u British Councilu, pa OSI stipendista u Istanbulu, uglavnom grupe ljudi kojima po nekom kriteriju pripadam, ali s kojim je komunikacija tako kratkoročna i limitirana, da su se osim par pojedinaca svi stopili u amorfnu masu „poznanika“. Taj trend se nastavio i u Oxfordu, naime, 0-ti tjedan je skoro svaki dan organizirano „nešto“ čemu po nekom kriteriju pripadaš i upoznaš hrpu ljudi odsvakuda. Ipak, prvi dojam je da su adrese ljudi obicno bile fascinantnije od dojma koji su stigli ostaviti, tj površno upoznavanje (tipa ime/zemlja/smjer/background/college/) tako da sam uskoro dozivio totalno zasicenje. Nije bilo istinskog dozivljaja neke druge kulture (osim britanske) kao tijekom Epopeja PanBalcanica. Introduction capacity normalnog covjeka jednostavno se ne moze nositi s nametnutim ritmom. Tako da uskoro situacija postane zamorna, iste uvodne recenice, premalo spontanosti, vremena i slobode za započinjanje iole opipljivijih tema, sto znači uglavnom identični ljudi, jako pristupačni i susretljivi ali bezlični za početak, a jedino što bi zaista zapamtio je površna razlika kao država ili regija odakle dolaze. Tesko je reći koliko se pojedini ljudi uklapaju u neki opći fizionomsko - etološki stereotip koji mi/ja asociramo za pojedine države / regije, ima nešto u tome, ali ljudi se uglavnom uklope u Big Happy Family atmosferu koja vlada među studentima.
Primarno društvo mi je iz Hrvatske, ima nas oko 5 meni poznatih. Naravno, nema do domaćeg, definitivno najugodnija atmosfera, i to ne samo zbog jezika! Ljudi sa smjera, 30ak nas je, grupa slična razrednoj, atmosfera slična biološkom pozitivističkom, solidarizirajućem mentalitetu :). Ljudi su iz svih djelova svijeta (osim Južne Amerike), ponajmanje biolozi (mislim da sam jedini biolog), od prava preko raznih menadžmenta i kemija do environmental engineer ili slično. Uglavnom su svi negdje radili na projekima vezanim za vodu, iz raznih aspekata, iako nitko bas ne izgara za znanošću (mozda najvise nekakvih altruistickih pobuda ima, kod nekoliko i cisto materijalnih). Mislim da nas se prijavilo ukupno 120, primili su nas 30, iako u trenutku kada su mi javili nisam mislio da je odnos takvi, pa se nisam ni veselio posebno, jer sam znao da je stipendija problematicna za dobiti. Treće, pomalo kontroverzno, je bilo drustvo sa mog collegea, St Edmund Hall. Prvi dojam kojih sam imao je cudan, iako je to vjerovatno zbog par pojedinaca u specifičnoj fazi, koji nisu bas reprezentativni... kada budem pisao o Koledžu, nastavak.
 |
| 07 10 Oxford basic |
http://picasaweb.google.hr/tr4velinwilbury/0710OxfordBasic
Inace, dan poslije Nedjelje 7.10., za kada je ovaj post originalno zamišljen, je počinjala nastava. Do sada (u British Council, Isanbulu, usmenoj predaji, Introductionima brojnim u Oxfordu) glavna poruka, uz pretjerani Ego-trip (da smo najbolji...) je bila otprilike: „biti će vam jako, jako naporno, ali ništa ne brinite“ multiplicirana otprilike na 3. potenciju.
Tako da s čim god nas dočekali i što god tražili u ovih iducih 8 tjedana, ne moze biti strašno kao ono što smo podsvijesno ili svijesno iscenirali i ocekivali!
Inace, stvarno sam zadovoljan ovdje, prvi dojam grada, drzave, drustva, faksa... je potpuno pozitivan, a eventualne zamjerke su vise na razini simpaticnosti nego iritantnosti!
O dojmu grada, koledžu, Sveucilistu i prvom tjednu i općenito o društvu na otoku, u nastavku...
Matej
Post je objavljen 14.10.2007. u 12:01 sati.