Nemam pojma je li sanjarenje loše illi ne, ali znam da sam u nekim fazama životu toliko "sanjario" da sam imao osjećaj da vodim dvostruki ili trostruki život. Ne zbog toga što sam tako htio, nego su mi svakojake misli navirale ko bujica u glavu...
Sad ih nastojim nekako kanalizirati da ne nastaju poplave...
Ma pogledaj ti, možda sam sad zahvaljujući tvom postu i nesvjesno otkrio zašto uopće pišem blog!?
brod u boci • 04.10.2007. u 13:44
ne tako davno pisala sam nešto o maštanju,sanjarenju...bijegu u neke ljepše svjetove,svjetove u kojima možemo birati kako će nam biti,svijetove koji sami možemo stvoriti i prilagoditi sebi...
ja sam u tome majstor,živim za svoje snove i nebi ih se odrekla ni zbog čega...volim svoj život i živim punim plučima,nije da bježim u taj neki svijet mašte...ali,on mi je ipak potreban...
uvijek je tu kad mi je potreban,kao najbolji prijatelj,kao mjesto na koje se uvijek mogu skloniti od nevolja,čak i kad nikoga nema u blizini da mi bude rame za plakanje...
u njemu mogu biti bilo tko,raditi bilo što,biti bilo gdje...
imam nekoliko najdražih mi svjetova...u jednome me ne brinu financije i jedrim cijelim svijetom...taj mi je jedan od dražih...lunjam lijepim otocima,predivnim uvalama,ispijam kave ujutro na brodu,uz miris kave,mora,lagani povjetarac i sveopći mir...
mir je upravo ono što nigdje ne nalazim u toliko potpunom obliku kao u svojoj mašti...
ovaj komentar od broda potaknuo me da razmislim malo o virtualnim svijetovima,o snovima i blogovima...
kažeš da sam ti možda pomogla otkriti zašto pišeš blog,možeš li biti malo jasniji oko toga?
znam,možda se to jednostavno odnosi na sanjarenje,na mogućnost izgradnje jednog novog svijeta,tu na blogu,na netu...
svijeta u kojem susrećemo neke nove,prekrasne ljude,stvaramo prijateljstva,kako ona koja će zauvijek ostati samo u tome virtualnome svijetu,tako i ona prava,u pravome svijetu...
u tom svijetu pišemo što nam je volja,dio sebe unosimo u ove stranice...unosimo svoje snove i svoje želje,svoje stavove,svoje nade i tuge...svoje pobjede i poraze...
i ponajprije,stvaramo,stvaramo neki svoj,samo svoj svijet,koji je pomalo mašta,a pomalo stvarnost,jer svi smo mi stvarni tu...
stvaramo lijepši svijet,isprepličemo riječi i sudbine...dotičemo jedni druge,ponekad i više nego što to možemo priznati...
pomažemo si,dajemo savjete...lažemo i skrivamo sami sebe,ali još se više otkrivamo...
jesmo li to doista ovdje,u ovom virtualnome svijetu pravi mi?jesmo li sasvim svoji,otkriveni,bez ikakvih maski?
ili sakrijemo ponešto,a još više toga otkrijemo?
u kojem svijetu nosimo više maski?u ovome virtualnome ili onome stvarnome?
koliko utječe na nas ovaj virtualni svijet,koliko nas mijenja?
koliko nam je drag ovaj svijet?
bezbroj je pitanja,imate li pokoji odgovor?
voljela bih na ovaj post dobiti malo više komentara,mislim da se tiče svih nas,koji smo u ovim predjelima našili dio sebe i ostavili ga drugima da ga vide,čitaju,procjenjuju,osuđuju,savjetuju...
znam samo da mi je i ova stvarnost jednako draga kao i svaki drugi svijet u kojem pronađem pokoji djelić same sebe...i pokojeg prijatelja i savjet koji cijenim...
Post je objavljen 14.10.2007. u 11:04 sati.