12.03.2007.
svoja dvorišta... na prilazima svojim kućama sadimo cvijeće. To činimo da bi nam okoliš bio ljepši, ali isto tako da bi mirisom i šarenilom iskazali dobrodošlicu svima onima koji nas posjećuju....
Zato sam i ja odlučila na ulazu u svoj blog "posaditi" ruže.... za dobrodošlicu svima koji svrate....
U narodu kažu da je ruža kraljica cvijeca, simbol ljubavi, lijepote i otmjenosti.
Danas sam u jednoj knjizi pronašla zanimljiv podatak:
"Stoljećima je ruža bila simbol na zemljovidima i vodila one koji traže u pravom smjeru. Kompas ruža - koji se nalazio na gotovo svakom zemljovidu - pokazivao je sjever, istok, jug i zapad. Izvorno poznat pod nazivom Ruža vjetrova, ruža je označavala pravce trideset dva vjetra koji su puhali iz pravaca osam vodećih vjetrova, osam polu-vjetrova i šesnaest četvrt-vjetrova.
Kada se ucrtaju u krug te trideset i dvije točke kompasa, savršeno odgovaraju tradicionalnoj ruži od trideset i dvije latice.
Do danas se osnovni navigacijski uređaj još uvijek zove kompas ruža.
Na globusu je Ružina linija - koja se još zove i meridijan ili longituda - bilo koja zamišljena linija povučena od sjevernog prema južnom polu."
Prema legendi, crvena ruža nastala je tako što se Venera ubola na trn bijele ruže, a njena ju je krv učinila crvenom.
Čak i neka tajna društva ružu imaju kao svoj simbol...
"Simbol rosenkreuzera - Križolika Ruža - kod jedne od sekti načinjen je od crvene Ruže (jer je ruža bila poprskana mističnom i božanskom Kristovom krvlju) koja se nalazi u sredini jednog križa koji je i sam crven. Latinska riječ "Ros" znači "rosa", dok "Crux" ne označava samo "križ" već i "posudu za taljenje", što ukazuje na presudnu važnost alkemije u rosenkreuzerskoj mistici. Križ koji u kršćanstvu ima centralnu ulogu, jer je na njemu spas svijeta visio, još davno prije kršćanstva označavao je tek četiri strane svijeta, a rosenkreuzeri ga istovremeno interpretiraju i kao gnostičkog Krista koji predstavlja Mudrost, odnosno savršeno znanje, a ruža (koja se rađa, pupa, cvate i umire da bi se ponovo rodila) kod rosenkreuzera simbolizira reinkarnaciju, odnosno, ponovno rođenje palog Božjeg Sina koji latentno postoji u svakom "ljudskom entitetu". Ruža je simbol čistoće, trpljenja koje uništava putene želje, kao i znak alkemičarevog Velikog Djela, odnosno preobrazbe. Prepoznatljiva je i hermetička kozmogonija, Križ (muški stvaralački princip) koji simbolizira božansku stvoriteljsku Energiju koja je iskonskom supstancom (koju simbolizira ženski princip, ruža) oplodila mračnu maternicu i privela univerzum u postojanje."
Stari Rimljani su vješali ružu na vrata tijekom sastanaka kako bi označili da je sastanak povjerljiv. Sudionici bi na taj način znali da sve ono što je izrečeno "pod ružom" - ili "sub rosa" - mora ostati tajnom.
Brown priča:
"Rosa rugosa, jedna od najstarijih vrsta ruža, imala je pet latica i pentagonsku simetriju, isto kao i Venerina zvijezda, te je na taj način imala snažne ikonografske veze sa ženstvenošću. Osim toga, bila je povezana sa "konceptom pravog smjera" u navigacijskom smislu. Ruža znači tajnost, ženstvenost i vodstvo - ženski kalež i zvijezda vodilja koja je vodila skrivenoj istini."
"Ruža je simbol Priorata za gral. Mariju Magdalenu. Budući da je Crkva zabranila njezino ime, Marija Magdalena postala je poznata pod pseudonimima - Kalež, Sveti gral, Ruža."
Riječ ruža identična je na engleskom, francuskom, njemačkom i puno drugih jezika."
"Ruža je također anagram grčke riječi Eros, grčkog boga spolne ljubavi."
"Ruža je uvijek bila glavni simbol ženske spolonosti. U primitivnim kultovima koji su štovali boginje, ruža s pet latica predstavljala je pet postaja života žene - rođenje, menstruaciju, majčinstvo, menopauzu i smrt. A danas , veze rasvjetale ruže s položajem odrasle žene smatraju se više vizualnim. Cvijet u cvatu nalikuje ženskim genitalijama, plemenitom cvijetu kroz koji cijeli ljudski rod dolazi na svijet."
Puno ljudi proživi život.... i vidjeli su tamo neke ruže i bile su im lijepe izdaleka.... no, mnogi i odu, a da nisu zastali pored tog božanskog cvijeta i zagledali se u to bogatstvo tajni prirodne ljepote.
Kad nakon prebrzog dana, svih tih ljudi i svih tih priča dođem u društvo svojih ruža sve ono što me umorilo odlazi.... ja se isključujem jer one me svojom čarolijom potpuno zaokupe.... Svojom ljepotom pričaju, šapuću, mirisom miluju.... one mi cvjetovima zahvaljuju na maženju i paženju, a ja često nijemo stojim sa nekim strahopoštovanjem i dubokim divljenjem nad tim savršenstvom i čarolijom....
One pričaju toliko priča o životu... o prolaznosti, o pravilima i smislu u njima.... Pratim ih njihov razvoj od ranih proljetnih dana.... formiranje pupoljka, buđenje, puninu rascvjetane ljepote i tog savršenstva, pa pratim kako gubi boju pod zrakama sunca i polako odbacuje latice... tada ne čekam plod nego obrezujem ocvale cvjetove jer tada cvatu još više i bolje.... i nema tu tuge zbog prolaznosti.... one pokazuju da je umiranje prirodno jer svojim odlaskom one osiguravaju mjesto i novi život nekim novim pupoljcima.
U ružama su i uspomene.... Kad sam bila malena djevojčica moja majka je ispred kuće imala predivnu ružu ... i onda smo selili u stan, a majka je sadnicu poklonila svojoj sestri. Teta ju je njegovala, pazila i mazila sve te silne godine i kad sam ja dobila svoje dvorište poklonila mi je sadnicu i ona sada svojom ljepotom uljepšava moj vrt. U njoj je uspomena na djetinjstvo, na majčinu ljubav prema ružama, na pokojnu tetu s kojom u mislima provodim puno, puno vremena upravo preko bilja koje mi je poklonila i tako se zauvijek nastanila svojom ljubavlju.... kao uvijek živa uspomena u mom vrtu.
Post je objavljen 28.08.2007. u 16:01 sati.