16.03.2007.
Što znači biti ovca? Po mom mišljenju to znači utopiti se u šutljivoj masi.... zatomljivati svoje stavove, principe, ne iznositi svoje mišljenje javno.
Povlađivati svim postavljenim autoritetima.
Zašto su ljudi ovce?
Mislim da je jedan od osnovnih razloga siromaštvo. Da bi čovjek mogao biti nepotkupljiv, svoj, tvrdoglav, neustrašiv i dosljedan mora imati neku sigurnost i zaleđe.
Ima i onih koji su toliko prčeviti da su u stanju staviti i svoj život na kocku slijedeći svoje principe.... no i oni su oprezniji kad su im npr. djeca u pitanju.
Čovjek iskrenošću i dosljednošću često ulazi u neprilike, često snosi posljedice svojih hrabrih ponašanja..... a kad ga nije lako slomiti traže se načini... traži se mjesto gdje je "najtanji".
To najbolje možemo vidjeti u poduzećima. Ljudi su nezadovoljni... anonimno i u nekim razgovorima u četiri oka pričaju razne priče.... nezadovoljstva teku u potocima... ali ne žele se boriti potpisano... ne žele da se zna za njihovo nezadovoljstvo. Oni se boje za svoj posao, boje se za egzistenciju. Mnogi od njih bi možda i ugrozili vlastitu egzistenciju... no ako imaju obitelj osjećaju odgovornost i na vazi obično prevagne sigurnost.... odaberu utopiti se u masi i mire se stanjem kakvo jest..... prestrašno je gledati kako neki ljudi za sigurnost mijenjaju vlastito dostojanstvo.
Državi odgovara imati sivu masu bez stava.... koja nije previše glasna... državi odgovara imati ovakvu situaciju neobrazovanosti u društvu.....
Siva masa se nije desila slučajno... ona se stvara desetljećima... smišljeno...... a svima onima koji strše iz mase nije lako... a svakim danom će im biti još opasnije i još teže.....
No to nije obilježje samo ovog vremena.... kroz cijelu povijest su oni koji se nisu utopili u masi kažnjavani na razne načine... gorjeli su živi na lomačama, razapinjani su na križeve, proganjani su na razne načine.....
Nije lak životni izbor ostati svoj. Često svjedočimo da pucaju i posustaju i najhrabriji..... pognu se i odustanu iz interesa, straha... ili naprosto izgube volju boriti se vjetrenjačama....
Teški su to izbori. Ja često preispitujem sebe. Radi svojih principa, uvjerenja i tvrdoglavosti često sam i svojim klincima zagorčala i otežala život. Nije lako gledati kad ti djeca plaču, a ti znaš da svega toga ne bi bilo da si malo "mekša"... da se bar malo "prilagodiš". Često sam si postavljala pitanje imam li pravo njima otežavati život radi svog sustava vrijednosti?!!!! Imam li pravo ja za njih odlučivati da li će biti samostalni strijelci koji misle svojom glavom ili će se utopiti u masi?!!! No ta razmišljanja me obično muče kad gledam suze... a u trenucima izbora ne promišljam previše... idem za srcem, svojim principima i životnim stavovima. I onda prođe vrijeme.... i vidiš kako klinci polako odrastaju... gledaš ih kako odreagiraju u određenim situacijama i bude ti drago što je bilo kako je bilo. Ja ne znam koliko je dobro, mudro i ne mogu reći da je takav izbor dobar izbor... možda je sebičan izbor. Znam samo..... da sve što radim u životu radim čistog srca i u dobroj vjeri... a kad pitam sebe zašto uvijek biram trnovit i onaj teži put.... sama sebi pred ogledalom odgovaram: "Vlastitim primjerom pokazujem svojoj djeci način ponašanja za koji vjerujem da je ispravan!"
Ima jedna zgodna zen priča na tu temu....
„Kada je neki slijepac odlazio od svog prijatelja, ovaj mu stavi u ruku fenjer da ga ponese sa sobom.
"Ne treba mi fenjer. Meni je svejedno je li mrak ili svjetlo" - rece slijepac.
"Znam, ali ne budes li imao svjetlo uza se, netko bi u mraku slucajno mogao naletjeti na tebe." I slijepac se uputi s fenjerom.
Malo kasnije neki se prolaznik sudari s njim.
"Zar ne vidis da nosim svjetlo pred sobom!?" - povice slijepac.
"Hej, covjece! Tvoje se svjetlo ugasilo..."
Preuzimanjem tudjih ideja za svoje prosvetljenje postajemo poput slijepca koji nosi fenjer - svjetlo se putem moze ugasiti, ali mi to necemo znati. „
Post je objavljen 28.08.2007. u 16:01 sati.