Marketing
U koži bezosjećajne kučke. Iliti mene.
Ljudi moji, pa jel to moguće???
Skroz sam vam sjebana. Kolko god je moguće biti sjeban, ja sad jesam. Ovak. Na faksu sve ide ko po špagici, jednostavno idealno. Jesam li sretna zbog toga? Ne, jer mene nekaj pere. Na privatnom planu ne cvjetaju baš ruže, al uspjevam li sjebati sve kaj se sjebati da? Naravno da uspijevam. Pa kad sam već krenula, da dovršim. Nakon prilično duge potrage, napokon sam našla nekoga do koga mi je stvarno stalo, kog volim više od ičega, zbog koga sam se spremna odreći svega. A to je prilično jaka izjava, bar po mom mišljenju. Naravno, svi znamo da je život najgora moguća drolja, dakle ona koja to radi za pare ( čitaj KURVA ), pa tako i u cijelom tom savršenstvu postoji jedan sićušni problem. Ok, više njih, i ne tako sićušnih, al nema veze. U svakom slučaju, on nije iz Zagreba, i još neko vrijeme neće nastanjivati ovaj šporki stari grad, he, za razliku od mene koja ne mrdam ni centimetra izvan njega.
I unatoč tome kaj me uspjela potepsti ta prokleta gadura zvana ljubav ( bar mislim da to je to) , ja moram svoju kurvu ( čitaj ŽIVOT ) izjebat kolko se izjebat da, a nažalost, ovaj put to mislim doslovno.
Jebiga, imam i ja neke fizičke potrebe, a ionak nisam u vezi, i niš me ne spriječava da ih ispunjavam kada, gdje i s kime poželim. He, al ono što mene muči je činjenica da je odvajanje čisto fizičkog i emocionalnog postalo teže nego ikada. A to ne znači da volim svakog s kojim se poševim ( iako sam od jednog nadasve mudrog predstavnika muškog roda čula takvu izjavu - vrhunsko sranje, moram priznat ), nego znači to da u prvi tren meni to savršeno odgovara, ali kad tad se javi ona kuja zvana grižnjom savjesti. Ne bi me trebala gristi jer mislim da i on to isto radi tamo negdje daleko od mene, i stvarno nemam ništa protiv toga, al meni više ne odgovara takva situacija. Jer, da, ja mogu poševit nekoga, okrenut se i otić nakon toga, ali ono što me stiglo je očito kazna s nebesa ili otkuda već, tj, likovi koji žele vezu. Za razliku od mene. Kao i svako drugo ljudsko biće, želim biti prihvaćena, svima simpatična, prema svima dobra, ali kvragu, teže je nego ikada. Ono što me najviše boli je to što uspjevam povrijediti druge svojim postupcima, a s druge strane, pa zar bi ja trebala raditi nešto što ne volim???
A u zadnje vrijeme bilo je toga i previše. Tako da sam prilično sigurna da ću zbog svega toga kad tad ispaštati. U principu, to bi bilo pravedno, al jako me strah tog trenutka, sata, dana, godine...whatever, kad ću platit sve svoje dugove. Jebate, ovo je bilo optimistično.
E, da, al ne smijem zaboravit čisto napomenut predstavnicima muškog roda, iako takvi ne čitaju ovaj blog (tj, nitko ga ne čita), da je JEBENO IRITANTNO KAD NEKOM KAŽEŠ DA NEMAŠ VREMENA DOPISIVAT SE/RAZGOVARATI/WHATEVER, A KAD TE TAJ NETKO NASTAVIT JEBAT U MOZAK S PREDEBILNIM PORUKAMA!
U pm, pametnome je i jednom dosta!
No, da, ajmo zanemarit to. Danas sam se smrzla ko pička djeleći letke iskona po maksimiru ( ne bi opet ), a poslije i ostavljanjem istih ispod brisača sparkiranih autića. Netko će nam jebat mater kad padne kišaaa...
Al ajde, bez obzira na moje bolne noge, i oči jer nisam smjela nosit sunčane naočale, i smrznutosti, i žeđi...ok, zajebancija, nije bilo tak gadno, nije mi žao. Ak niš drugo, bar sam pomogla jednoj divnoj mladoj djevojci da se ne zajebava sa svim tim sama. Pusim te, koka
Jedino o čemu trenutačno razmišljam je šalica tople kave. Ne, topli tuš. Ili krevet. Hmm, da...želim samo jedno. Ajd, do idućeg pisanja pozdravljam sve optimiste kojima padne na pamet da bi tu mogli naći nekaj pametnog, a i one koji su ekšli dovoljno ludi da namjerno čitaju ovaj blog.
A usput vas i sve pusim!
Post je objavljen 13.10.2007. u 23:06 sati.