01.04.2007.
Često možemo čuti negativne stavove o internetu i njegovim korisnicima. Često srećemo i one koji nerado priznaju da se koriste internetom... upravo radi takvog stava jednog dijela javnosti, a kojoj se priključio i ugledni intelektualac Igor Mandić tvrdeći u Slobodnoj Dalmaciji da internet služi za masovno zaglupljivanje naroda.
Ja svoj komp od prvog dana zovem Čarobnom kutijom... jer ona je u moj život donijela pravu, pravcatu Čaroliju.
Sve znanje koje imam o informatici stiglo je upravo s interneta. Nikada mi poduzeće nije platilo tečaj.... poglavica je znao da to želim pa je za mene uvijek odgovor bio da nema više love... štednja! No mene nije bilo sram pitati.... kad bi se susrela s nekim problemom pitala sam na internetu i uvijek dobila odgovor. Među mojim učiteljima je bilo puno prekrasnih ljudi, ali najviše su mi pomogli mladi. Često sam im bila smiješna zbog tupavih pitanja koja sam postavljala, ali imali su strpljenja i naučili me najosnovnije.
Uz osnovno znanje iz informatike internet mi je pružio zabavu, pružio mi je komunikaciju s ljudima koje sam mogla birati, na temama koje su me zanimale. Teme su me često navodile da posudim knjigu u knjižnici kako bih mogla što bolje pratiti raspravu. U raspravama sam često dobila preporuke za razne knjige, a neke su mi stigle i na dar od virtualnih prijatelja. Uz puno čitanja na internetu, upravo me internet potaknuo na još aktivnije čitanje knjiga. U sve ove godine virtualno sam srela puno, puno predivnih ljudi s kojima nikada ne bih imala prilike razgovarati da nema Čarobne kutije.... mnoge sam upoznala i osobno i time obogatila svoj život. Na internetu sam srela i neke „anđele“... u nekim svojim osobnim borbama. Kad sam se osjećala ostavljena od cijelog svijeta desile su se neke stvari koje su mi bitno pomogle u mojoj borbi... koju još nisam završila, ali ne sumnjam u svoju pobjedu, a potezi internetskih anđela su bili jako važni u toj mojoj borbi. Njihova pomoć se desila bez mog traženja... sami su me pronašli i time dokazali da na ovom svijetu postoje oni koji osluškuju i kojima nije svejedno.... da postoje oni kojima je još uvijek stalo do ovog svijeta u kojem živimo.
Postoje ljudi koji to ne razumiju i teško prihvaćaju promjene. Došlo je neko novo doba u kojemu internet igra strašno važnu ulogu. Moje mišljenje je da je ta uloga pozitivna.
Internet je najmoćnije oružje ovog doba.... jer nam uz znanje nudi i brzi protok informacija, a kad informacije brzo putuju tada društvo liči na brzi planinski potok... a kad se informacije skrivaju i zataškavaju društvo liči na ustajalu močvaru koja zasmrdi samo povremeno kad netko namjerno ili nenamjerno zagrebe po površini.
Uz sva nova znanja koja su mi stigla preko moje Čarobne kutije ona mi pruža zadovoljstvo u trenucima opuštanja... koji su samo moji. Pišući na forumima, blogu, čitajući ono što želim rasteretim se negativne energije koju prikupim kroz dan.... a najveća radost su svi ti virtualni likovi koji se pojavljuju na tim temama..... Baka u Šumi Striborovoj je imala Domaće koji su iskakali iz ognjišta i pružali joj radost.... a ja živim u neko drugo doba pa mi Domaći iskaču iz moje Čarobne kutije.
Zaglupljena ili ne.... ali internet je kroz moju Čarobnu kutiju obogatio moj život.
A na kraju jedna priča koja nam govori o tome koliko su promjene važne..... i da postoji više načina da bi se putovalo k istom cilju.... internet je način ovog doba....
„Na pločniku sjedi slijep čovjek, a pored nogu mu šešir i drvena daščica na kojoj je kredom bilo napisano:
"Molim vas, pomozite slijep sam."
Tom ulicom je tog jutra prolazio jedan kreativni publicist, zaustavio se, te ugledao ono malo sitniša u šeširu. Samoinicijativno je uzeo daščicu i na drugu stranu napisao novu poruku i vratio je na isto mjesto gdje je bila... uz noge slijepcu.
Poslijepodne je publicist ponovno prolazio istom ulicom. Ugleda slijepca, približi mu se i vidi da je njegov šešir pun novčanica i kovanica.
Slijepac ga je prepoznao po hodu, te ga upita je li on onaj koji je napisao novi natpis, te ga zamoli da mu kaže što je napisao.
Publicist je odgovorio: "Nisam napisao ništa što je neistinito, napisao sam ono što je već bilo napisano, samo drugim riječima." S osmijehom na usnama nastavio je dalje ulicom...
Slijepac nije nikada saznao da je sadržaj novog natpisa bio:
"Danas je stiglo proljeće i ja ga ne mogu vidjeti."
Post je objavljen 28.08.2007. u 16:01 sati.