Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/doninsvijet

Marketing

Dodirnuti sebe izvan granice tijela

27.04.2007.

Enesov stih neka nam bude tema...
Često na forumima srećemo pitanja što nas veseli, koja su naša zadovoljstva, što je to sreća?
Mislim da nam je Enes to prekrasno opisao u pjesmi koju ću staviti kao prilog ovoj temi.
U ovom vremenu svjetlećih reklama, šarenih laža, silikona ljudi imaju puno, puno načina za traženje vlastitog zadovoljstva. Nedavno sam sa simpatijom i čuđenjem slušala mladu ženu koja mi je potiho objašnjavala kako ide na masaže u bijeloj i crnoj rastopljenoj čokoladi.... i kako joj to pričinjava neopisivo zadovoljstvo.
Ja mislim da je cijeli život put na kojemu tražimo sami sebe.... hrlimo upravo tom trenutku kad možemo dodirnuti sami sebe izvan granice tijela.
Meni u tom traženju ne pomaže čokolada... ni oralno, a ni samo za vanjsku primjenu.
Uspjevam to postići kad sjedim na svojoj terasi i umirim sve misli... sva se skoncentriram na pijev ptica i šaputanje moje breze. S nikim se ne narozgovaram s takvim guštom kao s tim drvetom... To i nije baš neki razgovor... ja slušam... a ona mi šapuće svojim listićima razna čudesa.... ali o čemu mi priča ne mogu vam ispričati jer to su ipak naše prijateljske tajne.
Sjećam se tog dodira sebe izvan sebe u kojemu mi je pomoglo more, cvrčci, mirisi i vjerojatno neka nevidljiva vila na Dugom otoku i Lastovu. Opuštanje mogu postići i na drugim mjestima gdje caruju prirodne ljepote, ali uvijek pamtimo ono najljepše... a ta dva otoka su mojoj duši činila nešto posebno.... zato sam ih izdvojila.
U takvo stanje me može odvesti glazba, može me odvesti dobar tekst koji prepoznajem na poseban način... a tamo me može odvesti i nestašni vjetar.... obožavam vjetar.
Zanos, ekstaza... vrhunac.... to je taj dodir. Teško ga je opisati kod sebe. Da li ga prepoznajemo oko sebe? Mislim da ga prepoznajem na licu Sv.Tereze Avilske... mislim da nam je tim djelom Bernini kao i Kišević želio dočarati baš taj dodir sebe izvan sebe. Uspio nam je to dočarati u kamenu... Ne mogu vjerovati da je netko hladnim kamenom uspio u meni probuditi tu vatru prepoznavanja.
U životu puno toga možemo kupiti. Možemo kupiti gotove rezance da ih ne moramo sami mijesiti... možemo kupiti savršene kolače da ih ne moramo sami raditi, možemo platiti bojanje zidova da ih ne moram bojati sami, možemo si kupiti prekomjerni broj cipela i kombinirati ih s torbicama... možemo se voziti u dobrim autima, oni bogatiji i brodovima... ma možemo svašta.... a sve to činimo da bi pronašli sami sebe.... Mnogi suludom brzinom i sa strasnim žarom mijenjaju partnere.... a sve je to upravo to traženje iskre koja će nas vinuti u neku drugu dimenziju gdje ćemo izvan svog tijela dodirnuti sami sebe.
Kada bi netko smislio formulu kako se to jednostavno postiže bio bi najbogatiji čovjek na svijetu jer ljudi vole kupiti sve što im treba... ali dok netko tu formulu ne provali moramo se truditi sami i tražiti sebe izvan granica svoga tijela.

Napisat cu ti pjesmu
U kojoj ce biti
Sunce, vjetar i ti.
Vrijeme ce mirisati pred kisu.
Zito ce snivati Van Goga.
Poljem ce svirati rijeka
Iz roga zelenoga.
Odjenut cu te u haljine tanke
Tek tijelo da ti se sluti.
U jednom ce stihu lipa
Svu pjesmu zapuhnuti.
Hodit ces sva izvan sebe
Od uzvisene neke slobode,
Nedjeljiva od svega sto vidis:
Od zraka, od zemlje, od vode.
Jablani dizat ce glave.
Ruzama dah ce stati.
Za vitkom pojavom tvojom
Sve ce se okretati.
I sume, i brda, i ljudi,
I suncokreti daleki zuti.
Ucinit cu da cijeli se svijet
Oko tvog lika zavrti.
I u tom, svemira verglu,
Gdje prste u prostor boje,
Ti ocima sibat ces pejzaz
Svjesna ljepote svoje.
Vjetar odoljet nece,
Za kosu ce te scepat.
Ti ovlas ces ustrgnut klas
I kosu u rep ces vezat.
"Moja si", siktat ce vjetar
Za vratom studeni zubi.
Dobacit cu ti maramu kradom
Da vrat zastitis dugi.
"Ne bjezi", bjesnit ce vjetar,
"Neces se oteti lako!"
I zaskocit cete pod suknju -
Pűt bijela bljesnut ce zrakom.
Ti zgrabit ces vjetar za gusu
I koljenima ga stiskati glatkim
Sve dok trzaji vjetra
Ne postanu posve mlaki.
A zatim cu, tiho, u pjesmi,
Otskrinuti oblake lake,
I ti ces prosuti kose
U zlatne suncane zrake.
Tisuce svjetlosnih strijela
Kroz srce ce ti sinut.
Od noznog palca do cela
Nevidljiva vatra ce liznut.
Osjetit ces u svakoj pori
Svjetla svilene lasi,
Vrh tvojih stidljivih dojki
Dvije maline divlje ce rasti.
Osjetit ces pod caskom pupka
Sve ukrug slatku toplinu,
I kao kad dijete kamencic
Baci u vodu mirnu;
Krug za krugom topline
Krv ce siriti vrela -
Sve dok ne dodirnes sebe
Izvan granica tijela.

Enes Kišević


Post je objavljen 28.08.2007. u 16:01 sati.