17.05.2007.
Čitam po forumima, blogovima, razgovaram s vršnjacima i vršnjakinjama i sve češće čujem riječi: kriza, dosada, nemir, navika, problemi, nezadovoljstvo.
Na žalost primjećujem da sve više brakova puca radi tih "riječi". Statika pokazuje da puca sve veći broj brakova, a sve manje mladih se odlučuje na brak.
Sada ne želim govoriti o brakovima u kojima postoje zlostavlajnja i teški problemi... nego želim govoriti o tim krizama kada se čovjek ne osjeća više zaljubljen, kada se počne osjećati poput robota, neke žene upotrijebe izraz da se osjećaju poput krpa.
U početku braka se ljudi obično bore za svoje egzistenciju, rješavaju stambene probleme, rađaju se djeca, ostvaruju zajedničke ciljeve i tada su ovakve krize rijeđe jer ih drži i potpuno zaokuplja zajednička borba... timska borba. No onda kad se ti ciljevi uglavnom dosegnu, djeca malo poodrastu rađa se u čovjeku neki nemir... zaželi se onih ushita iz mladosti i od čiste obijesti lagano postane "prkosno dijete" u vlastitom braku.
Nitko na svijetu ne može provesti cijeli život u stanju zaljubljenosti. To naprosto nije medicinski moguće... nitko na svijetu se ne može svaki dan i svakog trenutka osjećati sretno do neba. Život čine i one manje napete stvari koje su dosadne ali se moraju obaviti.
Ponekad nam se cvijeće u tuđim vrtovima čini šarenije... udatim ženama se čine napetiji životi slobodnih žena, ovim drugima se čini obrnuto... oženjeni muškarci sa zavišću slušaju priče svojih kolega slobodnjaka ili pak onih koji su se upustili u vrtoglave avanture... i često se tada ljudi zanesu... u toj zreloj dobi skrenu sa svog zacrtanog puta i radi tog kratkog perioda zanosa i leptirića koje osjete sruše sve što su do tada stvarali... uplove u nove živote gdje zanosi opet brzo prestanu jer oni su kratkotrajni i samo zato i budu tako vrtoglavo lijepi. Novim pokušajima ne rješavamo svoje stare probleme nego samo dobijemo nove i uskoro još veće nezadovoljstvo od onog prethodnog.
Neki se ne odluče na tako vrtoglave odluke nego pobjegnu na druge načine. Čini mi se da je u trendu imati ljubavnike i ljubavnice na net-u. Često čitam o srodnim dušama, o žaljenju što se nisu ranije sreli.... Taj bijeg je malo blaži od onog prvog.... ali također je bijeg.... duda varalica i tješilica. Iako razumijem ljude koji se na taj način tješe. Za ljubavi na net-u ljudi ne moraju mirisati, ne moraju biti dotjerani, mogu ispričati samo ono što žele ispričati.... ne moraju trošiti lovu na cvijeće, na uređivanja... dovoljno je potrošiti samo malo vremena za vlastito tješenje i bijeg od stvarnosti. Net je onima sklonim bježanju pružio puno jednostavniji način bijega. Kad čitam priče o internetskim ljubavima sjetim se SF filma Harisona Forda i kako će izgledati sex u budućnosti.... kaciga na glavi.... vrhunski orgazam... bez dodira, bez mirisa i okusa.... tako „savršeno“, sterilno, moderno i gotovo bez rizika, pa „Paklene naranče“ koja nudi nasilje umjesto ljubavi. Net nam pruža obilje savršenih slika.... dotjeranih i onakvih kakve želimo vidjeti.
Osobno obožavam net i mnoge njegove čarolije i ponude, ali sam zahvalna Zvijezdama da živim u ovo doba i što radije jedem mirisnu jagodu nego da je gledam dotjeranu na slici... što još uvijek radje pojedem ćevape u somunu umjesto nekih tabletica, a da ćevape gledam na slici.... Vjerojatno će naši praunuci čitati kako je to bilo u naše vrijeme... s nostalgijom, čuđenjem, a možda i gađenjem će jednoga dana komentirati naš način života.... ali meni je nekako drago što znam kako mirišu jagode..... a ovaj post ću pospremiti da vide kako se njihova baka sa smješkom veselila radi svega lijepog što ih čeka u budućnosti.... ali i žalila i zbog svih čarolija koje nikada neće spoznati... ali to je život...
Post je objavljen 28.08.2007. u 16:01 sati.