21.05.2007.
Bio je ovo naporan vikend. Previše net-a... a svuda neke teške teme.
Jučer me Onaj koji glumi Švejka oduševio svojom pričom.... i jednim detaljem me naveo da potražim na net-u simboliku ljubičice.
Što znamo o ljubičicama?
Ljubičice su rano proljetno cvijeće koje stidljivo proviruje ispod snijega s prvim zrakama sunca.
Simbol su skromnosti, strpljivosti, tajne ljubavi, hrabrosti. Prema mitologiji ljubičica toliko osvaja svojim mirisom i ljepotom da je i ružni Hefest pridobio naklonost Afrodite pomoću njih. Također Zeus, vrhovni Bog, je npunio livadu ljubičicama, kako bi utješio svoju ljubavnicu Io, koju je zbog Herine ljubomore morao pretvoriti u junicu.
Prve ljubičice, prema tom mitu, su nastale iz krvi Atisa, kojeg je pogubila moćna božica Kibela.
Prema legendi ta božica se zaljubila u Atica, prekrasnog mladića, te je kako bi obvezala na celibat, odabrala ga za svog svećenika. No, to nije pomoglo jer se Atis zaljubio u prelijepu kćer boga Sangarija. Kibela ga je kaznila smrću, a iz njegove krvi koja se prolila po zemlji nikli su cvjetovi. Svojom bojom podsjećali su na zgrušane kapljice krvi.
Ljubičice se spominju i u kršćanskoj ikonografiji. Tradicionalni su simbol Marijine poniznosti i boli zbog Isusove smrti. Također u kršćanstvu ljubičice simboliziraju snagu, otpornost i vječnost vjere. Iz tok se razloga na Cvjetnicu njima u nekim područjima kite grančice.
Ljubičice su omiljeno cvijeće Europljana kroz povijest, a posebno u Francuskoj. Napoleon je taj cvijet izabrao za svoj amblem.
Eterično ulje ljubičice smanjuju agresivnost.
Cvjetić koji mi se pojavio u travnjaku.... i ja sam ga spontano krstila divljom maćuhicom je također jedna vrsta ljubičice....
IDILA
Pritajeni vjetrić u prisjenku spava,
Mirisom ga zove ljubičica plava.
Al’ nestaško šuti, za listak se krije, -
Ljubičica tuži i suzice lije.
Tud prolazi momče, pa o dragoj sniva,
Pa uzabra cv’jetak što suzice liva.
Uzdahnuo vjetrić i od bola ludi,
Pa mlađanom momku trže cv’jet sa grudi.
Cv’jet uzdiše, vene, al’ mu nije žao,
Draganu je svome na krioce pao:
“Nek’ i žiće mine, sudbu neću kleti, Dragome na krilu slatko je umreti!…”
1898.
Aleksa Šantić
Post je objavljen 28.08.2007. u 16:01 sati.