25.05.2007.
Članak iz Ferala... objavljen 18.05.2007.
FRA LUKA MARKEŠIĆ, PROFESOR NA FRANJEVAČKOJ TEOLOGIJI U SARAJEVU:
________________________________________
„Baš slučaj Thompsonovog koncerta u Sarajevu bio je dobar test. Ta glazba sama po sebi nema nikakve vrijednosti, ni umjetničke ni vjerske, a povezuje se s desetom godišnjicom Papinog posjeta Sarajevu. I dobro je rekao glasnogovornik sarajevske Biskupske konferencije, da Thompson ne može biti uvršten u taj program jer su njegove pjesme nespojive s kršćanstvom, kao i civilizacijskom dometu generalno. Ali, to je bio test za društvo. Ljudi preko njega izražavaju svoje unutarnje tjeskobe i zablude, političke i vjerske. Bilo bi najbolje da koncert nije bio niti pripreman, dobro je što nije održan, a ne bi valjalo da je bio zabranjen.
Skupina nas franjevaca s Bistrika prosvjedovala je kod apostolske nuncijature i kardinala Vinka Puljića u Sarajevu zbog plakata za koncert, koji se nalazi i na Thompsonovom CD-u. Taj plakat je svetogrdan prikaz i kršćanstva i hrvatstva. Tu se vidi križ kao mač, a na njemu piše i nadimak autora, što ga je dobio po modelu puške, i još je tu krunica. To je najgore poganstvo i protukršćanstvo, te nacionalno-politička manipulacija simbolima. Takav bi mu bio i koncert, poništavajući sve ono što je značio i znači Papin pohod Sarajevu. Vjerujem da je koncert po hrvatskoj direktivi stopiran, premda su rekli da se samo odgađa. Međutim, svakako bi za sve bilo bolje da se i ne održi. „
Uvijek kefam Crkvu zbog negativnih istupa i loših pojedinaca, pa je red da ih i pohvalim kada se slažem s njima.
Nemam ja ništa protiv Marka Perkovića i protiv onih koji ga vole i slušaju. Ali mislim da je Crkva dužna upozoriti svoje vjernike što je kršćansko i domoljubno ponašanje, a što ne.
Već dugi vremenski period u šareni papir domoljublja se zamataju ponašanja koja nikako nisu domoljubna.
Marko Perković je do sada očito bio ljubimac Crkve. On je uspio razvrgnuti i crkveni brak... što malo kome uspjeva iz velike vjerničke zajednice.
Protiv sam bilo kakvih zabrana u Hrvatskoj. Marko ima svoju publiku u Hrvatskoj... i ja se iskreno nadam da se u svojoj zemlji neće sresti sa otkazivanjem koncerata što mu se sve češće dešava u drugim zemljama, ali mislim da je došlo vrijeme da se stvari zovu pravim imenom.
Čujem ga često kako se brani da u njegovim pjesmama nema mržnje. Vjerujem mu na riječ... jer nisam ih proučavala. Mislim da je problem u publici koja mu se okuplja na koncertima, u simbolima i ponašanju na tim muzičkim događajima. Očito je to vrsta muzike koja privlači određenu skupinu ljudi na njegove koncerte, a melos i tekstovi bude potrebu za ponašanjima koja svakako nisu domoljubna.
Dario Plevnik nije mogao objaviti svoj CD.... tekstovi su previše socijalni... na kraju ga je sam financirao, a Juru i njegov Chicago da i ne spominjem. Bile su to godine kada je Marko bio pjevač za dušu naroda, a oni koji su progovarali o istinama i problemima proglašavani su neprijateljima. Nije domoljublje samo u euforičnom iskazivanju ljubavi prema istoj.... i progovaranje o problemima u domovini znači ljubav... jer onima koji je ne vole nije stalo, pa o tome ni ne razmišljaju, a kamoli da se izlažu nabrijanoj javnosti u nezahvalinim povijesnim trenucima. Usudi li se netko izjaviti da Edo Majka nije domoljub? Meni se osobno puno više sviđaju tekstovi od čije se istina sva nakostriješim od koračnica.
Stvari se u Hrvatskoj mijenjaju polako... ali se ipak mijenjaju. To me veseli.
Franjevci bravo! Ljubi vas Dona! (ovo nije baš vjerničko ponašanje, ali s obzirom da ne pripadam vašoj religiji shvatite to kao kompliment). J
Nedavno mi je jedan bloger spomenuo kako su u bivšem sistemu mnogi ljudi „peglani“.
Odmah da se ogradim. Nemam namjeru braniti bivši sistem i tvrditi da nije bilo puno nepravdi. Ali želim naglasiti da se pod okriljem nepravdi koje su doista postojale šlepaju mnogi koji nemaju veze s domoljubljem i progonom zbog svog mišljenja. Ta njegova izjava me podsjetila na neka pjevanja. Jedan... meni blizak čovjek je uvijek isticao kako je za vrijeme crvenog doba spavao jednu noć u muriji jer je pjevao „USTANI BANE“.... pa sam isto tako imala prilike saznati istinu kako su neki srednjoškolci u jednom malom gradu, nakon osamostaljenja Hrvatske spavali u muriji jer su pjevali partizanske pjesmice. No tu se ne radi o peglanjima. Svi oni... bez obzira kada se to desilo privedeni su jer su narušavali javni red i mir.... jer su bili pijani. Mogu priznati da su im tekstovi pjesmica možda malo pripomogli ako se policajcima ili prije milicajcima nije sviđao tekst ili način interpretacije.... ali da nisu oblokani remetili mir ostalim ljudima nitko ih ne bi vodio na spavanje u policiju. Znači, tu se ne radi o domoljubima koji su privođeni radi pjevanja, nego se radi o tipovima koji su skloni alkoholu, a vole se pravdati sebi i svijetu oko sebe kako se nema sluha za njihovo domoljublje.
Kako netko pijanu budalu na cesti može smatrati domoljubom... bez obzira što pjeva? Možda baš u tom trenutku tuda šeta neki stranac i gledajući tog pijanog neandrtalca koji reve neke svoje melodije stvara sliku o cijeloj zemlji. Sve one njuške koje za koncerte ili posjete grobovima hodaju u ustaškim uniformama također nisu domoljubi. Stvaraju o ovoj zemlji lažnu sliku u svijetu.
I za kraj zapjevajmo jednu domoljubnu....
Chicago
Vozio se Jura Stublić na raketi kroz Chicago.
U Chicagu su gangsteri opljačkali narod cijeli.
"Oj, gangsteri iz Chicaga!" - Jura Stublić progovara:
"Vrati BMW i Mercedes, vrati vilu i tri stana,
Vrati toranj od crkvice, plati svoje ljubavnice,
Vrati druga dobrovoljcu, daj spomenik palom borcu!"
"Oj, gangsteri iz Chicaga!" - Jura Stublic progovara:
"Ili ćete se predati ili ću vam zapjevati!"
A gangsteri popadaše i ovako povikaše:
"Nemoj pjevat Jure dragi, vratit ćemo što smo krali,
Uzmi BMW i Mercedes, uzmi vilu s pet čuvara,
Uzmi firme i tvornice, ljubi naše ljubavnice,
Ali šuti Jure mali, da te ne bi upucali."
I od tada Jure šuti, a gangsteri nisu ljudi,
I od tada ljubav vlada ulicama mog Chicaga.
Sve od tada ljubav vlada ulicama mog Chicaga.
Post je objavljen 28.08.2007. u 16:01 sati.