Eto, koji put si poželim da bude negdje neki tulum (ono, ko što ugledne firme organiziraju za svoje zaposlene diljem svijeta, recimo, u Riu, a može i na Palagruži) na koji bi došli svi blogeri koje ja čitam, pa da onda iz prikrajka promatram i pokušam dokučiti tko je tko. To bi me silno zabavljalo! Gigl, gigl... Naravno, riječ je o nejavnim ličnostima. Vesnu Š.-O. bi prepoznala. Unatoč svim navodnim zatezanjima. Al, ona mi je kul. Mislim da sposobnost sagledavanja nekoga i stanja u kojem on je dolazi s godinama. Sjećam se, jednom sam bila gotovo pa osupnuta komentarom jedne (javnosti poznate, ali nebitno za vas iako bitno za ovaj kontekst) osobe, za koju sam smatrala da me promatra isključivo u svjetlu posla, ono, ima manire i to... zna da nekaj znam itd. Nikad ne bih mislila da me skenira u tom smislu. I došla ja tako na mjesto radnje, zbigecana (u radnom smislu), našminkana, s profesionalnom facom na licu (mislim si ja), a on meni onako usput i nasamo - zbog čega sam tako tužna. Tu mi je narastao u očima kao čovjek do neslućenih visina. Iako ima poprilično nepoželjnih ponašajnih istupa inače.
Znate ono - I can see behind your face, beyond your eyes. Koji put znaš. Baš znaš. I sjetim se ponekad tako ljudi koje vidim i koje nose neko takvo ozračje oko sebe, bar u trenutku dok su u mom vido- ili aurokrugu. I onda znam. I bez riječi sam.
Post je objavljen 13.10.2007. u 21:20 sati.