Nema više leptirića u trbuhu. Splasnulo uzbuđenje. Odmah nakon prvog razgovora u kojem smo sve karte stavili na stol, srčeka oko glave su isparila. Nema trnaca po cijelom tijelu.
Kad je počeo šibati svoja razmišljanja ,iskustva i ajmo reć uvjetovat naš odnos... smrzla sam se. Čula sam samo ono što sam već sto puta čula i na što je moje uho već naviklo. Ne želim te povrijedit...
Danas sam se sjetila da mi je rekao još puno drugih,lijepih stvari i shvatila da ni ja ne želim njega povrijedit. Ne radi se tu samo o njemu. S obje noge na zemlji ,mogu reći da sam skužila da je navažnije da se ljudi u vezi poštuju. Ne zvuči romantično ali je najzdravije. S godinama ljubav postaje sve manje romantična. Svi su emocionalno osakaćeni i grade zid oko sebe. I ja sam jedna od njih. I on je, naravno. Barijere proizašle iz prijašnjih loših iskustava sve su nas opkolile. Čovjek danas ne traži savršenu, drugu polovicu, svog suđenog para, on traži nekog za razgovor, razumijevanje i kao prioritet stavlja komunikaciju i kompromis. Kako bi moja Tam rekla- u tridesetim godinama ulazak u vezu vjerojatno zahtjeva ugovor o međusobnim odnosima. Nisu ni ludi oni koji stavljaju oglase u novine. Tražim partnera za druženje i razgovor, brak moguć.
Zapravo mi to odgovara. S obzirom da sam sama sebi na prvom mjestu, ne bih imala vremena za neku 24/7- zivkanje- držanje za ruku-vezu. Rekao mi je da me s njim čeka puno seksa i puno razgovora. Eager for it...
Post je objavljen 13.10.2007. u 19:46 sati.