Sve znam,
Sve mi je jasno
I sve razumno prihvaćam.
Nikada mi nije uzvraćen
Ni djelić onog što srcem dam.
Pregazilo me vrijeme,
Na ramena mi sjela
Sva težina života,
Izboralo se lice i nestala
Zauvijek ona mladenačka ljepota.
Ne žalim, potpuno sam pribrana,
Ne guše me zaista
Ni suze, ni očaj,
Ni bol, ni tuga,
Ni patnja, ni kajanje.
Ja sam rođenjem osuđena
Na samotnjačko trajanje.
Sve mi je jasno,
Sve mogu prihvatiti,
Samo jedno
Nikada neću shvatiti,
Samu sebe, ovakvu,
Što tuđe grijehe opraštam,
Tuđe udarce sa osmijehom primam,
Svu krivicu pripisujem sebi
I uz sve to, još i opravdanje,
Za ružne postupke pronalazim tebi.