rutina...pojava kod svakog covjeka...postala je normalna poput godisnjih doba.nitko se tu previse ne uzbudjuje samo sto se ponekad zapadne u depresiju,ali ta se pojava objerucke prihvatila u modernom svijetu..nitko se tu ne zivcira...i mislim si ja dobro...ni mene to ne dira...da...lako je neko vrijeme si to misliti i uvjeravati se da to volis...mislim svi volimo rutinu u odredjenim mjerama...dok ne postanemo njezini robovi i ne mozemo joj se vise oduprijeti.e tada nam ona vise nije simpaticna ni draga..tada nam postaje najgori neprijatelj kojeg je veoma tesko odagnati iz zivota...naravno postoje nacini, ali nacin zivota nam je poslozen zbog rutine tako da opet se sve svodi na isto.rutina je zivot.i eto tu nastaje problem.i sta sada.znam ljude koji se veselo goje u svojoj rutini poput malih odojaka u blatu.bas uzivaju.eto,ja to mrzim.volim rutinu ali mrzim ovisnost o njoj.ali najzalosnije je kako se nalazim potpuno ovisna o njoj.zavezana u deebelom cvoru za ogradu..bas kao sto cucke ostavljete zavezane za ogradu pred ducanom..eto tako ja i rutina..ruku pod ruku zivimo zajedno,budimo se,jedemo,idemo van...postala sam vidovita..znam sve unaprijed sto ce se dogoditi..i eto i ovaj post koji pisem je jedna vrsta rutine..ali eto...tako je kako je..nadam se a se rijesavam svoje krvozedne prijateljice svakim danom sve vise...ajde pozz...=)=)=)
Post je objavljen 13.10.2007. u 18:08 sati.