Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/slagerpevac

Marketing

Kako je moguće?

Ovu pričicu koja slijedi sam u više navrata plasirao na blogu iskoristiti ću je još jedanput da bih ilustrirao još jedan problem hrvatske psihijatrije.


GUZO

Ime mu je bilo Ivica, a zvali su ga Guzo.
Za bivše juge je bio prvak u dizanju utega, nakon toga je završio na drugom odjelu Jankomirske bolnice “SVETI IVAN”.
Proveo je skoro 20 godina na tom odjelu i naposljetku tamo i umro, predpostavljam da je prevalio tek četrdesetu.
Guzo je bio krupan tip dječijeg lica, koji se nije prao i vječito je pušio, prsti su mu bili potpuno crni od cigareta.
Govorio je kroz nos, najčešće su mu riječi bile:
– Daaaj mi jeeednu cigaretuuu! –
Sjedio bi ispred ordinacije šefa odjela i bacao čikove pred vrata.
Šef odjela je stalno pizdio zbog toga.
Guzo je mene zvao “prljavi hari”, a ja bih njega zvao “prljavi guzo”, onda bi on na to meni odgovarao:
– Neemoj me taako zvaatiii –
Dr. psihijatrije mi je govorila:
– Ako se nećete pridržavati terapije, postati ćete imun na lijekove poput Guze! –
Pritom je imala osmjeh brižne majke na licu.
Iako je Guzo bio “imun” na lijekove ipak su u njega lopatama trpali iste.
Guzina majka se pobrinula da ne izajde živ iz “SVETOG IVANA” navodno je plaćala njegovo liječenje.
Šef drugog odjela je isto tako umro.
Ne znam koji je od njih umro prije ali vjerovatno nisu više mogli živjeti jedan bez drugoga.

Pitanja koja se postavljaju nakon ove u potpuno istinite priče jesu slijedeća:
Kako je moguće da netko provede 20 godina na akutnom psihijatrijskom odjelu?
Zar akutno stanje ne podrazumjeva nešto što se javlja naglo i prolazno je?
Ako je on bio kronični bolesnik što je uopće radio 20 godina na akutnom odjelu?
Ako se pokazalo da mu se stanje ne poboljšava na tom odjelu zašto on nije premješten negdje drugdje i zašto na njemu nisu primjenjene neke druge metode liječenja?
Zašto su njemu uopće davani lijekovi ako je struka došla do zaključka da je on stekao potpuni imunitet na lijekove?

Čovjek koji je bio vrhunski sportaš naglo je završio u bolnici i nakon 20 godina liječenja u toj bolnici je umro.
On nije bio u komi nego je gutao lijekove, jeo, spavao i pušio u toj bolnici 20 godina.
On nije počinio nikakav zločin da bi zbog njega proveo dobar dio svog života iza rešetaka.

Neka mi netko odgovori kako je to moguće?


Post je objavljen 13.10.2007. u 17:20 sati.