evo..pisem post nakon sto godina..čini mi se da na ovaj blog dodem samo kad se razočaram u ljude do kojih mi je stalo...nekako mi pomogne izbacit iz sebe sve osjećaje na tipkovnici ,napisat nešto..nakon toga se osjeća barem malo bolje...ljeto mi je proletilo..promjenilo me je na sve moguce načine..ali ostala sam ista iznutra..ljudi se nikad ne mjenjau potpuno..to znam i sto puta sam se u to uvjerila..nažalost učim na svojim greškama..učite i vi na mojima bit će vam puno lakše..najgore je učit na onim vlastitim..al takvi smo mi ljudi..naivni i nekad vidimo samo ono dobro kod ljudi...ja bas i nemam povjerenja u ljude,nikad nisam ni imala da budem iskrena,najčešće sam udaljena od svih ljudi...stvorim neki zid oko sebe jer ne zelim dopustit da me povrijede..a oni to i dalje uspjevaju...ima par ljudi kojima vjerujem..i za koje mislim da me nece iznevjerit,..tako samo mislila i za jednu osobu,a zabila mi je noz u leda...ma neznam vise sta da mislim..nemoze se zivjet bez vjere u ljude a ta vjera kod mene je svakim danom sve manja i manja..to me ubija..i neznam kako da dovrsim ovaj post..vjerovatno ga niko neće ni pročitat,al morala sam ga napisat..pozdrav
Post je objavljen 13.10.2007. u 16:00 sati.