Koliko vas je održavalo vezu na daljinu ili barem pokušalo? Ja to upravo činim i ne mogu vjerovati rječima ljudi koji su mi rekli da je takvo što moguće, da njima ide....
heh, očito sam vrlo zahtjevna osoba kada se bojim da meni to neće uspjeti. U vezi sam skoro godinu dana, a dečko mi je od prošlog mjeseca na studiju u Zagrebu (medicina). Trenutno vezu održavamo preko mobitela... zovem ga besplatno, ali nemamo si što reći. Razgovori su nam isprazni... ili su meni jer sam trenutno na čekanju? Kada sam s nekim želim znati da je ta osoba tu kada mi treba, kada mi je teško, ali i kad sam sretna... 2 dana unutar jednog mjeseca me ne mogu spasiti.
Nisam jedna od onih cura koja napušta sve svoje aktivnosti, prijateljice - Život - nakon što je sa nekim dečkom... smatram to besmislenim i glupim, jer ipak... zavoljeli smo se kao dvije potpune osobe, sa potpunim, izgrađenim životima.... imali smo identitet prije nego što smo se sreli... i tako treba biti i dalje... no, želim da je tu kada mi je loše, da me zagrli, utješi.. osjećati blizinu voljene osobe... Koliko je teško biti nekom podrška preko mobitela sam uvidjela... kada se gledate face 2 face nema potrebe za riječima, pogled i zagrljaj su jedino što vrijedi.. a preko mobitela je sve izgubljeno, a one 4 riječi "sve će biti ok" zvuče tako jadno i neuvjerljivo.
Post je objavljen 13.10.2007. u 15:11 sati.