Evo sad sam se probudila...koji uzas jucer do 2 sam bila vani...glava mi puca...a popila sam samo tri vodke i jednu pivu...znam ne smijem mjesat pice ali jbg ja jesam...sinoc sam ga vidjela nakon dva tjedna...da Mateo stajao je ispred mene...a u meni se probudio stari osjecaj,srce je lupalo ko ludo,noge su mi otpadale(hehe) i osmjeg od uha do uha..takva sam kad ga vidim...bila sam u jednom bircu sa frendicama i nisam se ni malo nadala da cu ga vidjeti.....bila sam tako sretna kad sam ga ugledala...one plave oci kad su me pogledala mislila sam u raju sam..toliko ga volim da bi i zivot dala za njega..ali ne mozemo biti mi sretni...stalno nas neko rastavlja i nama je bilo vise dosta da stalno idemo iznova i pokusavamo kad nikad ne uspijemo...boli me dusa i srce zbog toga ali tako je na neki nacin najbolje...ma da ne proše dan da na njega ne pomislim...on je ko moja zabranjena ljubav...hehe...ljudi kazu da zbog ljubavi trebamo zrtvovati sebe i sve ali ne ide to tako lako...ja jesam jos uvijek mlada i ne znam sta mi zivot nosi ali znam samo jedno nikoga necu voljeti ko njega...NIKOGA!!nije on ni Bog ni anšeo da ga molim ali je osoba koju najvise volim...tuzna sam jer ga nemam ali ne mogu ja protiv sudbine...nije nam sušeno i moram se pomiriti sa time...mozda ovo sve zvuci kao jedna sapunica ali nije nazalost to je moj stvarni zivot...VOLIM GA,A NEMAM GA!!
Post je objavljen 13.10.2007. u 12:50 sati.