Ujutro sam bila tako tužna...sve je bilo crno...činilo se kao da je sve izgubljeno...profesori pitaju...ja ništa ne znam...karate...San...
...a sada kada je mjesec obasjao nebo za mene je zasjalo Sunce!!!
...sve se posložilo...sve je ispalo dobro...izvukli smo se iz svih odgovaranja...riješila sam problem s karateom...i vjerojatno ću, nadam se...ipak otići na San s osobom s kojom bi ga najrađe gledala...nadam se samo da se ne veselim prerano...
...jedina stvar zbog koje sam još malo žalosna jest zkm...ritmika koju sam napustila zbog viška obveza...a još od 5. godine redovno idem u ZKM...kada sam došla reći da ne mogu više dolaziti nisam mogla suzdržati emocije...rasplakala sam se...jednostavno sve što se ikad ticalo ZKMa-ritmike-plesa prošlo mi je kroz glavu...baš sam tužna zbog toga...i sada kada se sjetim...i koreografkinja je shvatila da mi je teško i rekla da mogu doći kada god želim...i hvala joj na tome!
pusa!
Post je objavljen 12.10.2007. u 21:56 sati.