Marketing
POSVECENO ANTONIJI
EH....Antonija...
sjecas li se onog dana, u 5 razredu, kada smo se upoznale...
taj dan bio mi je jedan od najljepsih dana u zivotu...
nakon vrlo malog vremena postale smo najbolje prijateljice...
kad se sjetim sve sta smo radile...tracale, komentirale, pricale o deckima,
zaljubljivale se i jos mnogo toga...
najradije bih da se sve to vrati...
antonija da bar znas s koliko tuge ovo pisem...
UZASNO se osjecam zbog svega...
a najvise zbog toga sto nas je neka
glupost i sitnica rastavile i unistile nase dugogogodisnje
prijateljstvo...ALI JA NEZNAM GDJE SAM TOLIKO POGRIJESILA
ovim sada sto pisem zelim ti reci koliko mi je stalo
do naseg prijateljstva i moj moto je da se za osobu do koje ti
je stalo, da se za nju moras boriti...
to ja sad cinim...
u mojim ocima su suze jer sam izgubila nesto sto mi je u zivotu
mnogo znacilo....
i sad kad te vise nema osjecam se prazno jadno i nemocno...
znam da mi neces oprostiti jer si to vec rekla ,
ali ja se svejedno trudim...
tesko mi je ovo pisati i znam da ovime ponizavam
sebe , ali spremna sam na to...
ako ikad procitas ovaj iskreni blog nadam se da ces shvatiti...
ali ja to ni nemogu napisati jer niti jedna rijec niti papir ovaj nisu
toliko jaki da bi mogla izreci sve sto u ovom trenutku
osjecam niti ce to ikad moci...
jednog lijepog dana nadam se da ces mi moci oprostiti...
to je sve...zelim ti od srca puno srece...i znam da ces je imati...
jer si posebna i jedinstvena...THE BEST...
iskreno i od srca
Post je objavljen 12.10.2007. u 21:00 sati.