Marketing
Portugal II
Što pogledati u Lisabonu ovisi o tome koliko se dana boravi u njemu i o osobnim afinitetima. Agencije imaju standardne točke :
samostan sv.Jeronima
Belemska kula , katedrala , Park Nacija ( EXPO), dvorac Sao Jorge , prozvan „jao jorhe“ jer se treba popeti do njega po strmim ulicama popločenim skliskim kockama. Popeti se bilo još nekako ali spustiti , uf, teško 
. Na tom je usponu bilo najviše uništenih cipela, ne samo mojih.
Kada se već ide s agencijom (iako mislim da je uvijek potpuniji doživljaj u samostalnom aranžmanu) treba se odvojiti kad čovjeku postane dosta vremenskog ograničenja tipa ovdje imate vremena za kavu 15 minuta, ondje ni toliko.
Možda više vrijedi provozati se starim žutim tramvajem npr linijom br. 28 ili prijeći most preko rijeke Tejo (Težu) koji doista izgleda impresivno, nego pogledati još jednu povijesnu građevinu.
Isto vrijedi i za izlete u okolicu. Standardna ruta jednodnevnog izleta je Sintra, Cabo da Roca i Caiscais (čita se Kaškaiš) koju naša agencija naplati 65 EUR-a, lisabonska 35-40 EUR-a, dok bi u vlastitom aranžmanu to koštalo maksimum 15.- EUR-a. Ne radi se čak toliko ni o novcu, koliko o vašem vremenu .
Mi smo se na kraju odvojili od grupe i ostali u Cascaisu koliko nam se ostalo, jer je vodič dao samo pola sata slobodno. Pa smo si uzeli puno više i proveli prekrasno popodne u tom lijepom ljetovalištu koje je nekada bilo malo ribarsko mjesto. Bilo je turista ali nije bilo gužve, ni vreve, ni užurbanosti, mjesto je idealno za šetnju uz more na kojima plutaju barčice (nikakve razmetljive jahte kao kod nas). Nije Atlantik lijepo more, mutno je i za naše pojmove prljavo, al' čak je i moj Dalmoš rekao - more je more, pa bolje ikakvo nego nikakvo.
Naravno da smo se fino napapali i tamo sam pojela najbolji kolač , u engleskom prijevodu puding od jaja i badema , a zapravo je komad sočne torte koja se topila u ustima, mmmm.
U Lisabon smo se vratili vlakom koji ide često, karta košta 1,55 EUR-a, a gotovo je cijela ruta od 30 km uz more. To je prigradska linija koja stane na svakoj stanici (mislim da ih je oko 15) pa putovanje traje oko 40 minuta.
Cascais je lokalnim autobusnim linijama povezan sa najzapadnijim rtom Eurupe, Cabo da Roca, Karta je između 2,30 i 3,20 EUR-a.
To je uglavnom mjesto za slikanje iako se može dobiti i službena potvrda (više kao uspomena i suvenir) da ste doista bili tamo. Cijena je od 5 do 10 EUR-a, ovisno o izvedbi.
Bila je nedjelja kada smo bili tamo, pa je osim turista bila i gomila bikera koji se ako je lijepo vrijeme vikendom okupljaju tamo i krstare okolnim cestama. To im je valjda neka vrsta ispušnog ventila.
Lokalni autobus vozi i od tamo do Sintre, idiličnog mjestašca na brdu, gdje su nekada kraljevske obitelji imale ljetnikovce - dvorce naravno.
Mi smo posjetili Palacio National u kojoj su mi se najviše dojmili vrtovi i pogled na Sintru, mjesto nevjerojatno bujne vegetacije , mjesto koje ću pamtiti kao raskošno zeleno.
Nastavak slijedi
Post je objavljen 13.10.2007. u 12:00 sati.