Vi'š ti to.
Kad sam se doselio u Siget, Siget se gradio, a ja nisam kužio sa se gradim i ja. Pokraj naše zgrade u koju će uskoro useliti kojekakvi prvo- i inoborci i koji će uredno ulaziti u lift da odu okopati zelje iza zgrade (kletva prve urbane generacije, štoli), bila je ogromna livada na koju je navožena zemlja s iskopa; uokolo su ležali segmenti dizalica - savršeno igralište...
Kasnije se Grad domislio ne bitno pametnije namjene za ogromnu, praznu površinu blizu centra. Besplatno parkiralište i nezvanično stajalište buseva koji su tokom rata kretali za Bosnu ("Nema seksa bez Pepexa" - i o tome drugom zgodom...)
Uglavnom, livada je opet tek nakratko postala bitna kad se moj tadašnji prijatelj-i-projektant-jungfer (dakle vrlo odrasli jungfer) pohvalio kako mu je lijepooka a i inače prihvatljiva kvartovska radodajka, koja je na pravi put izvela tuceta mamine sinčadi, ...popušila... tamo iza TAM-a.
E onda se opet tek par anegdota kasnije desila rupetina, i desio se malo kasnije Avenue Mall. Čije sam ime učio napamet prvih par tjedana, obzirom da kao trajnoprivremeni stanovnik Orašja moram znat fensi-šmensi pojasnit, di sam doma. Dakle gledam na ... kako ono... Avenue Mall. (Par puta godišnje...)
Nekako paralelno s otvaranjem Avenue Malla prekoputa velesajamskog fukodroma, vrbovao me splitski prijatelj za nekakav poslić dovođenja brenda "Joop!" u Hrvatsku, u nekakav budući shopping centar u Splitu; "Čudo, vidi'ćeš!"
I sve bi to bilo ok, ali uporno čovjek govori "Đop" (ili Džop, ne znam.) I nakon što sam progutao kozmopolitske skrupule i ukazao ga da je Herr Joop Nijemac te da ergo "J" nije "džej" nego maksimalno "jot", trajalo je neko vrijeme, da moj tekstiloljubac i butikovlasnik prihvati moju istinu, ne bez ritualnog pametovanja kako on valjda zna... ("A di stojin sa butigon, a na Marmontovu jebate, a e..." "Ma evo me baš ulazin u Keruma..." Huh. ... :-) ...)
Dakle, Đopa smo riješili.
Ali onda me krene ubijati sa Jokerom.
Slijedom germanske zadrtosti, opet ja razvežem o jot i đej, opet on meni da ne, da zna on... - priča dakle o Joki Kerumu, pa JoKer, pa kako tko pročita, samo nek se vrti. Vlajski, ali neka je - neloše zapravo; čak mislim da je Željkec K. isfurao malo autoironije, za koju je itekako sposoban.
Desetak dana prije otvaranja Jokera Đokera :-) bauljah tako sa prijateljem i sa šjor Kerumom prašnjavim prostorima i kino-dvoranama centra; pomislih kako će to za koji dan ličiti na slične staklo-konzerve od Vladivostoka do Sočija, od Poznana do Lisabona i Dessaua i više baš nećeš znati, gdje si (i u kom Teli Veliju - kako reče Željko - ti žena kupuje...)
Iduće popodne bauljah tako sa Prvom Zakonitom i sa našom prijateljicom-zubarkom ulaštenim prostorima kvartovskog Avenue Malla koji liči na slične staklo-konzerve od Vladivostoka do Sočija, pomislih da će tako za koji dan izgledati i Joker i više ni ne znaš gdje si....
A da. Đop u Đokeru. Samo što nije. Ako moji druzja baljkanskije ne zeznu još gore, pa narudžba propadne...
Nadam se uspjehu, jer kurva Nada i u toj priči umire zadnja...
/Vesna, fala za Tomicu... :-) /
Post je objavljen 12.10.2007. u 10:56 sati.