Marketing
Ne znam...
Pred raskršćem sam
Široki put pretvorio se u stazu
Usku i krivudavu
Sve užu i užu
S jedne strane ruši se litica prema moru
Iz kojeg zlokobno vire oštri zubi
S druge strane je okomita klisura
Glatka, hladna i odbojna
Natrag više ne mogu
Ne želim se ni osvrtati
Progoni me divlja zvijer
Progoni me vrijeme...
Mogu još jedino naprijed
Putem zaraslim u draču i kupinu
Putem kojim već odavno nitko nije kročio
A ja...ne znam kako
Imam samo svoje gole ruke
I osjećaj nemoći...
...a ponovno počinje kiša kao što kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svijetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo...
(Arsen Dedić «Ne daj se Ines»)
Post je objavljen 12.10.2007. u 09:50 sati.