Marketing
razmimoilaženja u suglasju
Ja imam loš nos, spaljen duhanskim dimom, pa možda zato ne osjećam ništa, ni miris, ni vonj, ali moram vjerovati ljudima što mi kažu.
"To je smrad užeglog duhanskog dima," tvrdi stanar iz prizemlja lijevo. "Ona baba na drugom katu puši bez prestanka, dim se provlači ispod njezinih vrata i širi gore i dolje. Vidio sam u dućanu, kupuje četiri kutije cigareta na dan, i to onih najjeftinijih, najsmrdljivijih. To ne samo da smrdi, to nas sve i truje!" Stanari s prvog kata desno imaju drugo mišljenje: "Vonjaju psi one usidjelice s drugog kata! Ne samo da ih čujemo kako nam trče nad glavom, nego i zasmrde sve kuda prođu, a ne bi se čudili ni da se putem popišaju!" Usidjelica s psima tvrdi da je smrad od kiselog kupusa i loja: "Oni Turci iz prizemlja u stanu kisele kupus i sve kuhaju na loju! Isto takav smrad se osjeti i kada se prođe pored njih, pa još ako se podrignu u to trenu… Užas!" Umirovljeni knjigovođa iz mansardnog stana tvrdi da prepoznaje kakav što je posrijedi: "To su one flundre, žene lakog morala, kurve! One s trećeg kata! Taj slatkasti miris je smrad njihova jeftinog ljepljivog parfema kojim se natrackaju kada idu u noćne izlaske, te smrad ustajale spreme koja im se cijedi niz noge kada se vraćaju s posla!" Dvije sestre, umirovljene učiteljice, koje stanuju na trećem katu glasno rogobore svaki puta kada prolaze stubištem: "Neizdrživo! Onaj fakin s prvog kata drži pred podrumom svoj motor, to bi trebalo zabraniti! Zaudaraju gume, benzin i auspuh, a iz podruma se diže memla i vlaga jer nikada ne zatvara vrata podruma. To gize za oči, ne može se disati! Još ćemo morati prolaziti s gasmaskama na licu!" Bračni par, povratnici iz Australije, uvjereni su da je izvorište nevolje stana na drugom katu koji se već godinama iznajmljuje studentima: "Znate, oni svakodnevno puše drogu! Ta mladež, sve je to iskvareno, dekadentno, to se fiksa! Pa pale ono još smrdljivije indijske štapiće da bi prikrili dom droge. Taj smrad je nezaustavljiv! Pitamo se što radi policija?! Prijavili bismo mi to već odavno da nam nije nezgodno da si natovarimo te narkomane na vrat." U prizemlju desno živi kaskader u kazalištu: "To je smrad raspadanja leša u stanu u kojem nitko ne stanuje ili kojega je netko sakrio u ormaru…"
Sve u svemu, zajednički prostori nikome ne mirišu, nego smrde, a kada se zbroje sva mišljenja, stubište smrdi na sve i svašta. Zanimljivo je da nikome ne smrdi vlastiti stan. Svi misle da smrad dolazi od nekoga drugoga. Također je zanimljivo da svatko osjeća smrad onoga što najviše ne voli. Kako se sve zbiva u multietničkoj, multikulturalnoj i multikonfesionalnoj stambenoj zajednici, očito je posrijedi multismrad. Multismrad je poput vještičjeg ogledala u kojemu svatko vidi ono što hoće. Pošto se stanari nikako ne mogu usuglasiti koji je smrad posrijedi, pa da u skladu s tim poduzmu odgovarajuće mjere, javljaju se već i mišljenja da bi trebalo ukloniti izvorište neizdrživog smrada - srušiti stubište! Pa nek' se kuća raspadne!
Post je objavljen 12.10.2007. u 09:11 sati.