Marketing
Đurđa daj još 4 pana!!!
Eee da, kako je divan studentski život nas nezagrepčana, nas koji dolazimo iz drugih krajeva lijepe naše... nas koji živimo u stanovima, domovima gdje vodimo svoj vlastiti život, samostalno, bez potrebe vječitih objašnjavanja kuda, kako i zašto. Mmmmmilina! 
Mislim, nije mi niti doma gore, imam prezakon roditelje koji shvaćaju težak život nas mladih ljudi pred kojima je brdovit put, pa mi dopuštaju da živim svoj život kao i svako samostalno biće, ali da se onda i sama izvlačim iz svojih sranja.
Moji su zakon! Pusa mami i tati!! 
Iz prve nisam bila zadovoljna životom u lijepoj mi zagrebačkoj Dubravi, ali kad sam shvatila da mi se frendica uselila u stan koji je doslovce udaljen 10 min nogatanja, život mi je uvelike olakšan. Jelka mi je pomogla da mi više ne smeta niti dislociran kvart, niti pola dana drondanja u tramvajima, niti vječiti zastoji... Ma Jelka je zakon cura, dobra, uvijek raspoložena i partijanerica i po'! 
Zbog nje mi dani nisu dooosadni do bola jer se stalno nekuda ide, nešto se radi, uvijek se fešta I! sve se stigne! 
Ovaj tjedan će biti stvarno moj rekord, nisam još nikada imala toliko volje i kapaciteta da idem van skoro svaki dan, tjedan još nije gotov, a planova je milijun.
Ajd, ponedjeljak je bio laganini, prevela sam ga doma, ipak je bio praznik jel.. al sam zato očistila cijeli stan, svaki kutak... i svejedno mi je uspjelo nešto promaknuti... strasnog li praznika...
U utorak sam se čak malo zaletila do faksa, ali bzvze sam išla jer ja mutava nisam skužila da nemam predavanje... joj joj, mozgu moj...! 
Doma sam nešto kemijala s tušem u boji i ne znam kak sam to napravila, ali uspjela sam razlit sve po stolu, mišu, tipkovnici i stolcu. Čistila sam svoje remek-djelo skoro sat vremena, ali ostale su fleke naravno, tako da sada sjedim na krasno namuljanom stolcu, a nokti su mi bili kao da sam rukama kopala zemlju, sve sam ih morala odrezati. No, da, to sad nije bitno...
Dogovorila se ja s Jelkom da odemo malo na pivicu, jer mi ne možemo cijeli dan biti doma, ubija nas to i svim se silama trudimo živjeti nepenzionerskim životom. Samo, ne znam zašto uvijek prekrdašimo dogovor pa ne popijemo JEDNU pivu, nego uvijek završimo na broju većem od 2. I loša combination je također bila što smo obje slabo večerale, iliti nismo uopće jele, ona corny, a ja neke ribe iz konzerve, tako da nas je drmnulo.
Hm.. dakle, 3 pive ( Melin, Portal i Purgeraj ), što i nije bilo tako strašno, ali.. onda me tequila primila.. 
Ne znam kojim povodom, ali morale smo srknut jednu.. Ah, s nama se nikad ne zna, pa se i ovaj put odlazak na pivicu odužio do pola 2. A odlazak na faks u 9h? Ma kakvi! Spavala sam kao klada, a probudila se u pola 11 zahvaljujući prodavačima krumpira i zelja koji se deru da ih ce čuje 5 ulica dalje. Krumpira!!!!! Zelje!!!!!!!
Za srijedu je sve već bilo dogovoreno. Prvo smo se neka 3 h u stanu družili s cugom, bambusima koje nisam pila 100 godina i kazetom na kojoj su snimljene pjesme koje su bile hit dok smo još dudale dudu... I wanna TUC TUC yeah!! 
A zakon. Konačno smo se kasnije udostojile iznest dupenca iz stana i nakon skoro sat vremena vožnje završile smo u Roku, mjestu koje podnosim jedino ako sam namazana. Uvijek kad vidim onaj "One Man Band" za klavijaturama, pomislim si WTF??!! Ali, i ovoga puta mi je cuga olakšala boravak ondje tako da mi je na kraju bilo svejedno. Bilo je zanimljivih događanja budući da smo sve četiri muljale s nekim dalmatincima ( ali Bože me sačuvaj! Ne idem više tamo!!! ), i nadamo se da ih više nikad nećemo sresti. Naravno, bile smo do fajrunta i došle doma tek oko pola 5. Moja draga frendica me udomila tako da ja do svog stana nisam ni došla. Odspavale smo kojih 4-5 h i cijeeeli dan ljenčarile, opet nismo na faks otišle ( fala Bogu ovaj tjedan ionako nemamo ništa kak treba...), uživale u slobodnom danu i liječile izmučen želudac banana shakeom. Nismo normalne... Tek sam se u 21.30 vratila doma, okupala se od glave do pete, nadivanila se s cimericom i tako..
Dakle! Rado bih se vratila na početak i pisala kako je studentski život super ako si dovoljno lud i raspoložen za prilike, druženja i sve ostalo... ali mi se ne da. Idem se fino izvalit u krpe i ćorit do mile volje...
A sutra onda opet, Tuborg green cajt... wou wou wou!
Post je objavljen 11.10.2007. u 23:59 sati.