Marketing
Uporno pokušavam nešto napisati, no što god da napišem završi u 'skicama'. Ili nemam inspiracije, što je uglavnom slučaj, ili pokušavam odvagnuti svaku riječ jer sam sam nekim ljudima dala adresu bloga. To je ustvari jako netipično za mene. I jedno i drugo - odavati svoje tajne (a blog bi trebao biti tajna, zar ne?) i vagati svoje riječi. Ja, na žalost, obično uvijek kažem sve o čemu razmišljam. Ponekad se stvarno moram potruditi da se sjetim jesam li neke stvari rekla ili tek mislila...
Dakle, imam kroničan manjak inspiracije, što je naravno uzrokovano kroničnim pomanjkanjem zbivanja u mom životu.
Sa velikom sigurnošću mogu tvrditi da bih imala bogatiji društveni život da sam u zatvoru. Pod uvjetom da bih imala bilo kakav život. Obično ljudi u mojoj blizini imaju neke ubilačke nagone. Ničim izazvane, naravno. A svi znamo da su ljudi u zatvoru malo živčaniji od prosjeka...
Zapravo, uopće ne želim trenutno pisati o svom društvenom životu. Bila sam puno pametnija u vrtičkoj dobi kada sam se uporno klonila veselih i razigranih vršnjaka.
Kad smo već kod djece... Našla sam novi smisao u životu.
Istraživanja su pokazala da na svijetu ima tek 2-3 % crvenokosog čovječanstva i da ono polako izumire.
Moja nova misija je, naravno, očuvati vrstu i imati najmanje desetero crvenokose djece.
I ja sam našla smisao života 
(a koliko se ljudi može time pohvaliti?)
Post je objavljen 11.10.2007. u 22:53 sati.