Marketing
Maske padaju...
Iako nisu maškare, ni maskenbal, ni ikaj tome slično, takve se stvari ipak događaju... svakodnevno, one su tu kraj nas, a ponekad ih možda nismo ni svjesni... nekad se samo dogode, iz vedra neba, a uzrok nam često nije poznat... nekad je... mnogo puta i je... a zakaj se to događa? hmm... možda jer godinama postajemo zreliji, pametniji i uviđamo neke stvari koje prije nismo... tak je bar kod mene... i iako nije ugodno kad se to dogodi, iako bismo ponekad radije živjeli u drugom vremenu i prostoru, to nije moguće... zato nema smisla željeti nešto nemoguće, i željeti pobjeći iz vlastite kože... stvarno nema... bar meni ne... često puta mi nije ugodno u nekim situacijama, ali kad malo bolje razmislim, shvatim da se svaka situacija događa iz nekog određenog razloga, koji meni možda u tom trenutku nije jasan, ali postaje nakon nekog vremena... i kad malo bolje promislim, svaki događaj ima svoju svrhu, i možda je baš tak moralo biti.... u svakom slučaju, kad se nešto dogodi, taj je događaj prošlost, bliža ili dalja, i ne može se vratiti natrag i promijeniti... zato nam je to smjernica za dalje... ipak, koliko god mi se neke situacije i nekaj ne sviđa, a događalo se ili se događa u mom životu, mislim da tak treba biti, i da me netko pita, nikaj ne bih mijenjala... i meni je nekad teško za shvatiti to, ali ne odustajem... i još prije nekog vremena sam si postavljala pitanja poput: "dal se moram mijenjati samo zato jer nekome moje ponašanje ne odgovara?" "vrijedi li pokušavati postati netko tko nisam?" "trebam li slijediti druge ili su ipak moje želje i stavovi bitniji?" i slično tome... mnogo puta lakše je odabrati put kojim ide većina... za krčenje i ostvarivanje vlastitog puta potrebna je hrabrost... često biram onaj drugi put - ne zato jer izigravam neku veliku hrabricu ili jer se želim pohvaliti s tim da sam uvijek dosljedna sama sebi, već zato jer osjećam da je taj put pravi... a kaj je s onim - drugi buju mislili čudno o tebi, ispala buš iz kruga...?? kojeg kruga? o čem vi pričate... zadovoljna sam svojim životom... imam svoj put, neki moralni cilj... i živim život onak kak ja hoću, a ne kak bude mi netko nametnul... i možda se ovo čini kao skretanje s teme sadržane u naslovu, ali nije... ovo je napisano s razlogom... sve ima svoj razlog, pa i posljedice... i da konačno zaključim ovu priču, i ovo moje razmišljanje... evo, jedan konkretan primjer: prijatelji... ima jedna izreka: "Najbolji je prijatelj poput djeteline s četiri lista, treba velika sreća da se pronađe." ... neki ljude cijeli život žive s uvjerenjem da imaju prave prijatelje i ne uviđaju neke očite stvari... neki pravovremeno shvate kad je vrijeme da se neki kontakti prekinu... iz iskustva možda, a možda nakon dugih godina shvate da ta osoba nije prava za njih i da ne žele više tako intenzivno druženje... ono što je bitno to je shvaćanje... i treba činiti ono što misliš da je najbolje za tebe... ako to znači ne družiti se s nekim ljudima, ili slijediti sebe u tom krugu lažnih osmijeha i ukorijenjenih maski, smatram da se treba izboriti za sebe... jer bitno je kak se osjeća svaki pojedinac... bitno mi je kak se osjećam ja... važno je i kako se osjećaju drugi ljudi pored mene, nastojim da to bude ugodno... nekad je to jednostavno nemoguće... nekad je previše i za mene... i zato ovaj naslov... maske padaju... ljudi su oni koji imaju pravo na pogreške, jer nitko nije savršen, niti se ne očekuje od njega da bude... ali važno je biti ono što jesmo! važno je imati vlastito JA! i ponosim se onim što jesam, jer to sam uistinu ja, a ne netko drugi... i još za kraj: "Bolje da me mrze zbog onoga što jesam, nego da me vole zbog nečega što nisam!" pozdrav ljudovi svima... 
Post je objavljen 11.10.2007. u 21:49 sati.