Blagorodne moje prijateljice, moj naklon, blagorodni prijatelji, najsrdačniji pozdrav!
Cimera sam dobio prije dva dana. Njegovo mi je ponašanje bilo prilično čudno. Kada je došao u stan, brzo je išao u sobu na spavanje jer je bio umoran, što je razumljivo nakon puta. Kada sam ujutro krenuo u arhiv on je još spavao, kao i kada sam se popdne vratio iz arhiva, opet je bilo sve mirno, a vrata sobe zatvorena. Prvo sam pomislio da je čovjek možda izišao vani. Za svaki sam slučaj provirio iz nadsvjetla u kuhinji u sobu i vidjeh ga još u krevetu. OK, putovanje avionom iz Turske može biti naporno, ali ne toliko da spavaš skoro 24 sata!
U čemu je kvaka, zapitah se. A onda mi zazvoni u glavi da to ima veze možda s ramazanom. Odoh na Google pogledati kada je ove godine ramazan i skužim da je upravo ovog petka ramazanski Bajram. Zapravo je kompletno izmijenio ritam dana i noći. Noću je aktivan i jede, a danju spava. No barem čudno ponašanje sada ima objašnjenje.
Dobro sam potkovan u poznavanju nekih temeljnih pitanja u Islamu, što je malo pospješilo komunikaciju. Već sam mogao biti i veleposlanik svoje zemlje: upoznah ga sa zastavom, s kartom Lijepe naše te glagoljicom. Već smo imali prilike razgovarati i o kršćanstvu i razlikama između pravoslavlja, katoličanstva i protestantizma.
Inače, Sinan ne zna kuhati a meni to dobro ide, no ne bi bilo fer da isključivo ja kupujem hranu. Pa mi se čini da će to obojici biti dobra simbioza.
Imali smo malo problema u komunikaciji jer međusobno razgovaramo engleski, pa se dogodi da ne znamo neku riječ. No pokazalo se da u mnogočemu barem što se tiče terminologije vezane za hranu, pomaže korištenje turskih riječi odnosno riječi u hrvatskom koje su došle iz turskoga.
Dao sam mu kušati Cocktu. I htio sam objasniti da u njoj ima i ekstrakta šipka, no nisam se sjetio odmah engleske riječi, pa sam upotrijebio riječ nar, jer sam znao da dolazi iz turskog. Na što je on rekao da mu okus vuče na jednu drugu biljku, ali da ne zna kako se kaže na engleskom. Nadao se da ću ja skužiti turski izraz, što se i dogodilo: vuklo ga je na nane, odnosno mentu iliti po domaću na nanu. ;)
Moram priznati da sam prije znao neke riječi koje dolaze iz turskoga (sat, boja, jastuk, sarma, nar), no otkrivam i neke nove (šećer, nana, čorba (na vrećici instant juhe od gljiva je stajalo nešto što bi se čitalo čorba)).
Sve u svemu, sutra bi Sino moro u džamiju i jesti slatko da se nagradi za post u Ramazanu. Eto toliko, i dragi moji blagorodni prijatelji i prijateljice mogu Vam za sada poručiti samo jedno: Bajram Mubarek Olsun!
Moj naklon, c. kr. asistent Franz Corich
Post je objavljen 11.10.2007. u 21:14 sati.