Marketing
Kad me prožme tuga
Kao niska perli
Obujmile me emocije.
Čuvam ih da se ne raspu,
Da se ne otkotrljaju,
Da ne pobjegnu iz ovog srca,
Nenaviklog na radost.
Umorom me pritisle godine
I tvoje oklijevanje i nedolazak.
Nosim kamen na leđima
Kao kaznu za tvoje grijehe.
Svi putevi do zvijezda
Zauvijek mi zatvoreni.
I duga premošćuje
Nečije tuđe snove.
Osvrni se jednom,
Makar i slučajno,
Na pustoš koju si ostavio
Iza sebe, na odlasku...
Svi moji putevi vode
U onom jedinom pravcu,
Kuda klize godine
Samoće i isposništva.
stihovi & design by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 12.10.2007. u 05:05 sati.