To mi se čini jedan od najljepših djelova ljubavne igre.
Ono što počinje onog trenutka kada ti netko privuče pozornost - bilo čim:
izgledom, pogledom, šarmom, ljepotom, razmišljnjem, osmjehom, dodirom....
A u tebi nakon toga sve želi da bude što bliže toj osobi.
Interesantno - svakim trenom želja postaje sve jača.
Pretvaraš se u - što god treba. Samo da stigneš do cilja.
(Ovdje će žene koje čitaju post pomisliti na jedno,
a muškarci na drugo:))
No meni najljepši su baš oni trenuci dok ništa ne znaš.
(Da li sam ostavio dobar dojam - ma je smijala se samo dali san joj bija smišan ili smiješan - ma ne nisan valjda ispao smiješan...dobro je nisan bar bio dosadan..)
Dok neznaš da li si je uspio osvojiti.
Bio sam - majstor igre zavođenja.
I jednom, samo jednom, nesmotreno i bezobrazno pretjerao.
Andres Segovia - La Maja de Goya (E. Granados)
Evanescence - My Immortal
Post je objavljen 11.10.2007. u 18:42 sati.