Lijepo ću se nadovezati na najnoviji post drage mi Kinky kolumnistice!
Scena prva (vezana uz kopanje bunara koji će "puniti" najdraži nam bazen - trn u oku svih nam naših "dragih" susjeda):
Guzda navukao radno odijelo, uzeo lopatu u ruke i kod ceste nešto rovari. Prolazi susjeda i komentira (njemu šljakeru) "Ima se novaca. Opet troše na gluposti". Nije joj zabezeknut stigao odgovoriti da je on Guzda.
Osim crne nam kuhinje (sa crvenim pločicama), soba nam je (opet) prefarbana - jedan zid crni, jedan crveni. Slike krasno izgledaju, kao konstrast zidu.
Imamo više knjiga nego seoska nam knjižnica.
Govorim dva strana jezika (a jedan nije bosanski). Čitam si najdraže knjige na engleskom. Čudno? Meni ne.
Djeca nam se bave "čudnim" sportovima. Isto tako i Guzda čudan svat.
Sin na plavom zidu svoje sobe ima rukom (Guzdinom) iscrtan tattoo Pam Anderson (onaj sa ruke).
Volimo otići u lokalni Pub i popiti pivo. Imamo i prijatelje koji rade isto.
Bez obzira na ostale, ne dozvoljavam sinu da ostane duže od 23 h jer to nije zakonom dozvoljeno. Također, neće dobiti skuter (što većina njegovih seoskih prijatelja ima) do svoje 16. Točka.
Radim u muškom društvu, na većinom muškom poslu. Nema veze. Derem se, ričem, vičem... (no da, blato neću spominjati)
Učim djecu nekim svojim drugačijim nadzorima od ovih uskogrudnih seoskih. Volim kad odu do bake u Metropolu da nemaju osjećaj "dijete sa sela".
Svađam se na roditeljskim sastancima. Istovremeno uspijem pronaći sponzore za dodatne dječje aktivnosti, bus za odlazak u Metropolu, novce za više od nekoliko djece da odu na rukometni kamp izvan našeg sela i sl..
Djeca mi šetala po Veneciji. Rekli da je bljak. Ma šta oni znaju...
Volim otići na službeni put. Što dalje to bolje..
Jedino me brine što su nam se lokalni bogataši počeli klanjati. Jebi ga. No, mi stvarno nemamo toliko novaca. Očito je stvar u faking autu..
Imamo samo želju i volju da mnoge stvari napravimo svojim vlastitim rukama.
Odo hopsat!
Post je objavljen 11.10.2007. u 18:26 sati.