Marketing
...robinja vremena...
Možda će ispasti da razmišljam pesimistično, ali ne slažem se, prije bih rekla da je to realno.
Koliko puta ne stignem napraviti što bih trebala? Ne izbrojivo…
Ponekad imam osjećaj da sam zatočenica, da robujem vremenu… a kako bi samo lijepo bilo kad bi vrijeme robovalo meni(?) Sve bih stigla, ali i tome mogu samo sanjati. Često puta čujem:“Sve se stigne kad se isplanira!“, ali ja ne želim živjeti isplaniranim životom, ne želim planirati svaki dan, svaki tjedan, svoju budućnost. Želim da me sutra iznenadi!
Teško je živjeti po pravilima jer ako nemam volje za nečim trud je uzaludan, isto kao što će uroditi plodom ako postoji volja…
„Sve se može kad se hoće!“ – malo sutra… trenutno bih najradije otputovala na pusto i osamljeno, ali ipak lijepo i sigurno mjesto, ali postoji li ono i zar bih mogla tamo otići?! Dobra stara poslovica kaže:“Ne možeš imati i ovce i novce!“
Po mom mišljenju razmišljati uvijek optimistično je besmisleno i nemoguće, sigurna sam u to…
Možda sam samo još jedna tinejdžerica u nizu koja pokušava pobjeći od vremena, ne dopustit da sijena polako izblijedi…
Ponekad se osjećam kao mrtvo slovo na papiru i ništa više. Služim samo da bi me netko iskoristio i onda u zaborav bacio.
Ali danas, danas živim u trenutku kada osjetila podivljaju. Kada živim da pišem, plešem na meni omiljene taktove lagane glazbe, kada osjećam boje i vidim mirise, kada je sve u tonu moje omiljene boje, kada nije sve crno-bijeli svijet…
Da, ovo je moja istina. Kao šuma koja ima ugažen put, kao i ptica koja ima kljun krut…
Živim da pobijedim nepobjedivo te da otkrijem neotkriveno…
Post je objavljen 11.10.2007. u 17:51 sati.