Evo vratih se iz Međugorja. Bilo je prekrasno, unatoč kiši koja je pljuštala kada smo se penjali na Podbrdo i na Križevac. Mir i veselje ispunjavali su me sve dane mog boravka tamo. Jedino se pojavila tuga kada sam odlazila sa brda ukazanja. Okrenula sam se da još jednom pogledam kip Presvete Djevice i obuzela me takva tuga, kao da napuštam toplinu doma i odlazim u nepoznato. Osjećala sam se gore na brdu tako sigurno i mirno da se jednostavno nisam željela spustiti. Prikazala sam sve Vas divne ljude koji mi pišete, našoj Majčici i pomolila se za Vas, te zatražila Gospin blagoslov za sve. Želim da mir kojim me je Gospa obdarila, ostane zauvjek u mom srcu, te i da svima Vama udjeli takav mir i radost.
A sad evo par sličica....
moja kćer...
moj sin...
Naša Gospa....
Križevac...
grob fra Slavka Barbarića...
moja malenkost i moj muž...
naša grupa...
i opet šećer na kraju....
i još malo sličica...
Post je objavljen 11.10.2007. u 17:05 sati.