Da vas nešto upitam: smatrate li se vi slobodnima?
Ili se osjećate zatočenicima u konzervativnom društvu? Lako je ljudima koji pristaju društvenom kalupu govoriti kako oni imaju slobodu i pravo na svoje mišljenje i vjeru. Ali čak i ti pojedinci (kojih je većina) nemaju pravu slobodu. Oni samo prihvaćaju norme koje su im nametnuli roditelji, profesori, prijatelji i samo društvo. Oni su većina, a ljudima se čudne stvari događaju kada postanu dio većine. Počnu odbijati logiku. Prihvatili su nečije stavove (što zadrtije i primitivnije to bolje) i odbijaju biti izloženi suprotnom mišljenju. A kada se suoče s idejama koje ne pristaju u njihov kalup, postaju uznemireni, čak i nasilni - jer većina uvijek, uvijek, uvijek mora vidjeti prijetnju u manjini (Hitler i židovi npr.)
Ali ti identični odlijevi, ponavljam, nemaju slobodu, jer odbijaju koristiti svoj um u potpunosti, jer odbijaju propitivati te svoje norme.
Ali, mene iskreno boli kurac za njih. Neka vjeruju i rade što žele. Nisam im ja kriv što su glupi. Problem je kada vam netko pokušava saviti um da se i vi uklopite u taj kalup. A što ako su to vaši roditelji, ili neki drugi autoriteti? Što ako nemate pravo na svoje mišljenje, ako znate da ste u pravu? Tada dolazi do ozbiljnog emocionalnog i psihičkog zlostavljanja, jer roditelji tjeraju svoju djecu da budu ono što nisu.
Mladi ljudi imaju potencijal da nešto učine, da naprave razliku, da sagrade bolje društvo. Ali to skoro nikad ne učine, a i kad pokušaju nađe se netko da sve to sjebe. Ima, sigurno, i politički svjesnih, dobrih i liberalnih ljudi, ali njih odreda optužuju da su nemoralne darvinističke komunjare. Pa se vi mislite.Tako se u SAD-u bilo tko izlaže ozbiljnim optužbama, ako je protiv Busha ili rata u Iraku. Koliko god se Amerika ponosila tom titulom "Zemlja slobodnih", u realnosti prevladava W.A.S.P. fundamentalistički mentalitet, gdje su liberalci na nešto boljoj poziciji od gubavaca. Ateistima se manje vjeruje nego bilo kojoj drugoj manjini (čak manje nego muslimanima, a gledajući da baš oni imaju naviku zabijanja aviona u američke zgrade, to puno govori).
Istina je da ljudska priroda ide protiv slobode koju tako spominjemo. Dječji mozak je tako lako oblikovati, da se tek rijetki pojedinci mogu potpuno oporaviti od "tretmana" kojeg im daju u ranim danima. A i kada počnu razmišljati drugačije, osjećaju se odbačeno i boje se reći naglas svoje mišljenje, jer uvijek se nađe netko, tko je "pametniji" i "mudriji" od njih, ne po zaslugama ili postignućima nego po samoj hijerarhiji društva, čija struktura i potiče zatvorenost i komformizam. I gdje je sad ta sloboda?