... milijun riječi se rađa u mojoj glavi okupiranoj mislima i razmišljanjima.
praznina popunjava moja prsa opterečena pokušajima da se promijenim., da zaboravim.
težak teret nosim na leđima slomljenim tragovima nade da ću uspjeti sakriti ožiljke bičeva stranih pojava ubijenih besciljnim pogledom mojih očiju.
ne znam kako da objasnim sve rečenice izrečene u namjeri da te povrijedim., kako da opravdam djela sa kojima pokušavam zariti koplje duboko u plamen tvoga srca rasipanog u komadiće razasute po svemiru..
osjećam čežnju u tvojim ustima okusa gorčine koja truje ljubav prema drugima.
... osjećam iskre vručine na tvome vratu prikovanom okovima zlih namjera nepoznatih, nikad viđenih spodoba..
zanima me., pišem li pismo ili je i ovo samo izljev jada i slabosti koju osjećam predugo., prežestoko?..
da li ću ovim riječima uspavati nebo i osloboditi uspavanke položene na jastuke koji ne govore?..
... ili ću samo navuči zastore crnih oblaka obučenih u jesenje jutro obasjano sjajem plavih cirkona usađenih u moje oči prošarane sivilom dana..?...
... pišem li pismo ili je to samo iluzija prošarana šapatom grebena oblivenog krvlju slanih dubina?...
ne pišem...
Post je objavljen 11.10.2007. u 16:20 sati.