Jedan od mojih samo prijatelja je frajer u kojeg sam bila osnovnoškolski zacopana. I sad smo samo prijatelji. Živcira me ta riječ samo. Mislim, po čemu to seksualni odnos nadmašuje onaj prijateljski. Da...on mi je samo prijatelj. Katastrofa. Idemo na kave zajedno, pričamo o svemu, iskreni smo jedno prema drugome i zajebancija je vrhunska, ali s obzirom da nikakva penetracija nije uključena u naš odnos, mi smo samo prijatelji. Ludilo.
Naravno, kod heteroseksualno orijentiranih ljudi, ova kategorija samo prijatelja dolazi u obzir samo kod osoba suprotnog spola. Nije ni čudo što većina ljudi misli da 'žene i muškarci ne mogu biti prijatelji'. But FEAR NOT, you can be JUST FRIENDS! I ja sam sama milijun puta rekla: "Ma on mi je samo frend," a da nisam razmišljala o tome koliko je to retardirana izjava, na koju bi se čovjek ekšli trebao uvrijediti. Bljak. Ajmo sad svi biti iznenađeni zbog toga što, uzimajući ovu kategoriju koja omaloažava muško-žensko prijateljstvo u obzir, imamo problema s poimanjem mogućnosti muško-ženskog prijateljstva. Mislim, ja ne želim nikome biti samo prijateljica. Fuj to. Ne želim bit samo bilošto nekome. Koji kurac? Ne implicira li to nekakav nedostatak u meni kao osobi. Sorry, nicoll, dobra si samo za prijateljicu.
Samo da se odmah ogradim od zaključka koji se nameće. Nitko mi nije nedavno rekao da budemo samo prijatelji i time me iživcirao. Ne znam ni sama kako mi je to palo napamet, ali mislim da je to jadna percepcija predivnog odnosa i da se ta percepcija može goniti u pakao.
Post je objavljen 11.10.2007. u 15:28 sati.