Marketing
7. Mljet Half International 2007
Slideshow trka KLIKNI
Dojmovi su svako jaki 
...neznam šta bi prije komentirala 
, pisala...o ljepotama Mljeta 
, putovanju 
, triatlonu 
, o našoj štafeti 
......stvarno neznam....
Prvi put u životu sam se uputila u krajeve južnije od Makarske rivjere 
, nikad nisam bila na nijednom Dalmatinskom otoku - Mljet je prvi 
... Vikend je bio savršeni spoj proputovanja, druženja, uživanja & sporta ....i to za relativno malo novaca 
...
Eto par crtica....
Za Mljet sam se prije svega odlucila zbog več spomenutog "prvi put" i naravno zbog sudjelovanja u štafeti na Half Ironmenu na koje su me nagovorile Tanja i Anita.
Pošto ni jedna od nas nema neke posebne ambicije 
ni pripreme za ta sport 
dogovorile smo da idemo ležerno 
, probat odradit discipline u limitu i to je to - tzv. "turistički" 
...naravno mene je zapeo bicikl 
, i to ni više ni manje nego 80km po brdovitom poluasfaltu brdašca koje sam prebiciklirala ;-)...inace bas i ne bicikliram, imam mounthič i stvarno neznam kako izgleda vozit "profi bicikl" 
(karbo zvjeri na trci doimile su mi se ko da ja vozim fičeka a oni bolide hahahah, btw jedina sam imala "traktorske gume" 
)...
U Pomenu smo došli u subotu s trajektom iz Sobre oko 13:30, bila sam umorna ko pas od vožnje i "pizdarija" 
koje su me pratile iz Zagreba posljednih 24h, tako da sam jedva čekala da nešto pojedem 
popijem čašu vina 
, prijavu štafete i paddddaaaanjeeeee u krevet ...
Navečer poslije odmora smo se našli na terasi Hotela Odisej (gdje je bilo organizirano spavanje i klopa po povoljnim cijenama za sve natjecateje +5) i dogovorili okupljanje u tranzicijskoj zoni ujutro oko 7:30.
Prijava on line, prijava u subotu i prijava u nedelju ujutro 
(di su neki dečki napumpali gume netom prije natjecanja .......majko mila , ovo je potpuno drugačije od trekinga hahahaha...
Malo su me ipak zabrinuli prošlu večer sa ispitivanjem, da kakav mi je bicikl, pa oprema, pa dali sam ikada odvozila takvu kilometražu , "ono,.... pa dal ću ja to uopče moći odradit u limitu od 5:45h (ukljućujuči Anitino plivanje)"....No kad je Anita odplivala u FENOMENALNIH 30min i nešto sekundi 
, na meni je je bilo: "Biti ili ne biti" 
, nesmijem sada iznevjerit cure...
Gordana je zamjenila Tanju u trčanju (zbog bolesti), znala sam da Goga to može odrtčati u 2h ali opet ja moram doč u tranziciju ispod limita....
Strat se pomakao na 8:30. Plivači su poskakali u vodu , vani je bilo "hladno" , sva sam se naježila dok su se koprcali u prvih 15 metaara ko jato sardelica......
I tako, high five s Anitom koja je dotrčala do pointa zamjene, uz njezino bodrenje sam nabacila kacigu i napunila đepove majice sa čokoldicama i šečerom (mogla sam to napravit i ranije da s Gogom nismo zakasnile na "čekanje u tranziciji" o kojem nisam imala pojma ).
Krenula sam lakočom iako smo skoro odma počeli pedalirat u brdo. Polako su me počeli prestizat ostali natjecatelji , ali ja nisam marila za to. Šta ću se sekirat , važno je da držim svoj tempo i da se ne umorim prebrzo . Bilo mi je simpatično, kako smo se sa nekim natjecateljima pozdravljali 
, od početka naravno dok su me prestizali a onda dok su se već vračali isti putem ...
Nakon 10km sam polako počela kalkulirat 
koliko će mi trebat za limit, nakon 20 km (povratk istim putem - polovica prvog "kruga") sam odlučila da što bolje (brže) iskoristim nizbrdice...Na povratku (40.km) su me pričekale Anita i Tanja, sa svojim vikanjem i bodrenjem su mi dale snage za ponovni krug iako nisam osječala pretjerani fizički umor - barem ne takav kakav sam očekivala .
Negdje na 46km mi se zapleo lanac između zubčanika i rame bicikla 
, nakon nekih 10ak minuta izvlačenja 
, uspijela sam ga namjestit . Nije mi toliko bilo žao da me prestigao predzadnji natjecatelj s kojim sam se "naganjala" zadnjih 15km, koliko zbog hebeno prljavih ruka .
Nakon 60km sam polako osjetila mali umor , laganini bol u desnom lungiču i ahilovim tetivama . No začuda , na mom bajku me uvijek bole dlanovi i stopla, ovaj put ništa od toga .
Zadnjih 10km me je ulovila lagana panika oko limita 
, nije mi više radio brzinomjer, tako da sam cijelo vrijeme pedalirala što brže sam mogla - unatoč buri koja je ko za boga na djelovima trke puhala baš u prsa - bilo to uzbrdo ili nizbrdo, ...ajde još dok ideš nizbrdo pa neide više od 15km/h, barem se ne umoriš - ali kad je uspon od 9% a vjetar puše u prsa - majko mila, pa ubiješ se .
No bilo kako bilo - sva sretna sam dopedalirala u tranziciju oko 14 i ko pravi amater bacila bicikl na pod i s kacigom na glavi predala Gordani broj (to se naime ne smije . saznala sam tek kasnije). Goga je trčala 2x 10 km u 2 sata i odradila to prije limitaaaaaaa...SUPEEEEERRRRR bravo cure!!!!!
Eto , do godine bi išla opet , ali samo u "turističkom" stilu
Dodat ću fotke sa proputovanja Ston, Mljet, Dubrovnik i fotke sa samog triatlona
LINKOVI KLJIKAJ :
web stranica tkswibir - NAJAVA
članak na Adventure portalu - "Cigana u zadnjim metrima prešišao Dejana na Mljetu"
članak na AS portalu - "Vedran Berković: Moj prvi triatlon"
Post je objavljen 11.10.2007. u 14:10 sati.