Marketing
SJEĆANJE NA ANDRIJU BARTULIĆA
Pamtim prijatelju vrijeme više tvoje nego moje mladosti, kad smo se tjeskobno radovali životu, kad smo htjeli i sanjali više, a ni slutili nismo kako ćemo do tog cilja. Samo si se znao nasmijati kad vidiš u mojim rukama ondašnji politički tjednik Danas. Govorio si da se 'kanim politike. Onako po duvanjski, prijateljski, bratski.
A onda je došlo vrijeme kad je trebalo bez puno filozofiranja stati pred tenkove. Ti si to učinio doslovce. Od prvih akcija pričalo se o tebi s respektom, kao neustrašivom vojniku i velikom čovjeku. Stigao si se i oženiti. I ponosno sinove u svoju Kongoru dovoditi. Htio si im korjene ojačati. I ljubav prema Domovini proširiti, produbiti, osnažiti. Kao da si slutio nesretni kraj. Dok smo te ispraćali u tvojoj Kongori, nebo se na zemlju spustilo. Govorili su tvoj Marko i Ilija. Tvoj dožupan Barun od tada više nije onaj čovjek. Dobar dio njega otišao je s tobom prijatelju.Bez tebe Tonći nisu isti ni HVIDRA ni HDZ,HB ni HČSP. Bez tebe je tužno i na koncertima tvog prijatelja Marka Perkovića. Bez tebe su k'o bez glave Duvnjaci, Livnjaci, Hercegovci, Imoćani...
Mislili smo da se vjetar uhvatiti ne da, da je energija neiscrpna, da je život i ovdje na zemlji morao trajati duže, više, bolje. Ali Ti si to sve zbio u manje od četiri desetljeća.
Znam da nas čekaš s onu stranu Rijeke, jer pravednici ne umiru.
Počivaj u miru Božijem, na zemlji hrvatskoj, duvanjskoj, u Kongori do pokojnog Milera i drugih prijatelja.
Do susreta u vječnosti.
Post je objavljen 11.10.2007. u 10:57 sati.