Moja traženja su često lutanja… Hodam poput beskućnika, lagano se grijem na vatri, hodam u traženju smisla koji se ionako nalazi u tebi, Gospodine.
Promatram ljude koje si stvorio, gledam ta bića koja mogu tako lako voljeti, a opet tako jako mrziti. Zašto? Zašto nesporazumi, zašto mržnja? Nije li ovaj svijet jednostavniji kada vlada Ljubav. Zamislite da nema ljudi, da nema ničega, samo praznina… Čemu? Nema smisla, osim u Njemu po kome je sve stvoreno. Pa i čovjek, koji često koristi samo ratio, a zaboravlja fides, i tako pada u zabludu i narcizam, smatrajući da je sam sebi dovoljan. A gdje nema mjesta za Boga u ljudskom životu, tamo se otvara prostor za mržnju. Al ima jedna gora kategorija, a to su kršćani koji mrze… Najgora kategorija… U biti, mogu li se nazivati kršćanima? Nema mi gorega nego kada kršćanin kaže za nekoga da je zaslužio pakao! Sudac ljubavi? Ne, sudac svojih vlastitih predrasuda…
Nađi svoj put brate, sestro… Ostavi trag na svoj unikatan način, onako kako to nitko drugi ne bi mogao. Hodaj dignute glave, i znaj da si dijete jednog stvaranja, dijete ljubavi, jer Bog je ljubav. Daj mu svoje srce i On će ga mijenjati… Iz dana u dan, hodaj sa svojim Gospodinom.
Post je objavljen 10.10.2007. u 23:48 sati.