Da ja imam moč, moč glavobolje... kako takva moč može bit teret...
Ah probudio sam se.. divno...
Morao sam nadopunit oivaj zapis... glava me prestala boljet. Odmah sam otišao u lov da uhvatim nešto jestivo. I uhvatio sam pehar nekog ukusnog pića zelenkaste boje i osvježavajućeg okusa... stajalo je u šumi, ah valjda neće nikome nedostajat. Nakon što sam se osvježio odlučio sam potražit put kojim bi se mogao vratit na naš svijet.
Nakon sati i sati lutanja po anseljenim područjima naišao sam na kolibu u kojoj su bili razni predmeti iz našeg svijeta. Divno, pomislio sam. Trgovkinja je bila susretljiva no nije mi znala ništa v iše reć o mom svijetu. Malo me čudno promatrala dok sam isukao je dan od izloženih mačeva iz korica, oštrica je ostala u koricama, dok sam zbunjeno promatrao dršku ona me otjerala van. Čudne li žene... No nisam odustajao, zaputio sam se putem za koji sam znao da ne može bit pogrešan. Prema jezeru. Ako tamo nađem nekakvu kolibu pronać ću i maga koji će nas vratit natrag... No potraga mi se ispostavila uzaludnom te sam morao prespavat na otvorenom podno velikog starog hrasta. Sanjao sam kako me korijenje grli... No nisam se loše osjećao, tada mi je pred jutro hrast rekao da uzmem žir i bacim ga u vodu jezera... pr obudio sam se sa smiješkom i osjetio nešto pod kičmom, bio je to amlen srebrnkast žir... hmm zanimljivo... počesao sam se njime po glavi, zatim ga bacio u jezero... Voda se zakovitlala i stvorio se vrtlog čijim rubom su se kovitlale boje... prokletstvo... Tennalys, gdje je!? OKrenuo sam se i potrčao prema mjestu gdje sam znao da ću ju nać... nadajući se da se neće zatvorit prije nego se vratim...
Post je objavljen 10.10.2007. u 23:24 sati.