Marketing
...ponekad se zapitam....imam li ja ikakav smisao.....
issse šta sam ja nekim ljudima napravila lošeg u životu...uvijek sam se trudila da prema svima budem ok i kad mi se neš nije sviđalo..uvijek sam prešutila..misleći da ja to krivo shvaćam..pokušavajući uvijek naći nešto dobro u tim ljudima...i fkt sam se trudila oko svih..
da mi se sada to tako vraća...i to od onih uz koje sam se definitivno vezala i nikad nisam ni pomišljala da će mi se to tako vraćat upravo od tih ljudi...
i sad sam tako u bedu zbog toga..jer već si danima razmišljam šta sam ja loše učinila i ne shvaćam i dalje...to što sam našla i upoznala i nove ljude..koji su mi jednako važni..nie lošeeeeeee...zakaj se meni to događa...
issse neznam šta da radim...
šta ne valja sa mnom..ili možda s tim osobama...
zašto mene nie briga za to poput njih...ti glupi osjećaji...previše se vežem za ljude..i to očito krive..jer većina onih za koe sam se vezala su isto tako napravili..i ja sam svaki puta ponovno glupa i idem se vezat za ljude...zakaj mene to toliko boli..............
zakaj jednostavno ne mogu biti ko prije..ona anchyca bez brige i pameti..koa se stalno zaebavala...zašto sad svako malo padam u bedove..to je tak heravo...nisam više ona stara...nešto me tak baca u bed..i stalno..isponova i opet i opet...i neće prestat..a ne znam kak da se riješim toga...
jedino što me sad zanima je čime sam to zaslužila...uvijek sam pokušavala bit fer..i pomagat svima oko sebe...
i volim najviše na svijetu svoju mamu i mog adama...jedino u njih još imam vjere da mi neće okrenut leđa...
makar ne znaju što se događa u meni jer se bojim ikome reći...ali nadam se da me vole koliko i ja njih...jer ako me vole i u pola koliko ja njih imam još uvijek razloga živjeti..makar mi je sve već dosadilo...
i trudit se oko drugih, i smijat se...i imat plastičan osmijeh koji je zapravo iznutra obična trulež...
hvatam se za slamku života ali polako spadam s nje...jer neam više ni snage ni volje...........neam podrške...a ne želim više ovako živjet..svaki dan se budit razočarana u svijet ljude..život općenito...
trenutno mi je san probudit se sretna i da mi prva misao bude onako vesela nekako...puna života...energije..volje...i snage..i da se u njoj nalaze svi oni koje neizmjerno volim....
i da od onih koje volim to i čujem...mislim da me vole...i da kad nešto ne valja da im mogu reć...i da iam povjerenja...i da znam da kadoću pričat da iam s kim i da znam da će me saslušat...
makar polako gubim vjeru i u to...ništa mi više nema smisla...
pozz svima...anchyca...woljam vas sve...puno i previše...iwanchyce moa hvala ti na svemu...pusa...ljubav moja volim te najviše na svijetu...
mama hvala ti što me voliš..i što osjećam tu toplinu koa mi je potrebna..
p.s. ovaj post vam je vjerojatno poremećen užasno i ne sliči vam na mene ali jbg...negdje moram napisat reć kako se osjećam jer ću puknut...
a sav onaj moj smjeh je ironija života i nada u ljubav...postojanje sreće....heh....
Post je objavljen 10.10.2007. u 23:01 sati.