Marketing
glazbu i tugu bolje je ne pustiti samo u mislima...
dugo nisam napisala ni riječ...
manjak inspiracije ili samo lutanje po Zagrebu...?
iz najtoplijeg zagrljaja opet u taj isti...opet i opet, bez osjećaja da mi je dosta...
ispunjenje...nevjerojatan osjećaj koji me preplavljuje iznutra, osjećam se tako živa unatoč tome što ima stvari koje me rastužuju.
na jednom pješačkom prijelazu, iscrpljena beskrajnim čekanjem današnjih lijenih tramvaja odlučila sam da više neću dopuštati da budem tužna... da se bojim biti sama (JA koja sam samoću znala njegovati poput rijetke biljčice opijajućih svojstava)
moj mali leteći ljubičasti slon upravo me gurka surlom i škaklja me po leđima.
odlučila sam da imam pravo biti potpuno sretna i da me ništa u tome neće spriječiti.
pa sam si kupila kompletić olovaka za crtanje i sad me lovi nekakva inspiracija.
pa sam zaključila da je unutarnja snaga moćna stvarčica i uvjerena sam da u meni još uvijek čuči mali zdravi Rambo iz novogodišnjih odluka, samo ga treba probuditi.
pa sam pjevala (pjevala!ja!!) kao luđakinja s bocom vode umjesto mikrofona, i to pjesmu koja mi tutnji u glavi već par dana (za objašnjenje pogledati i poslušati pjesmu dolje)
pa sam još jednom tiho zaključila da sam puknuta u glavu i da mi je baš drago što je tako.
the misfits, dig up her bones
Post je objavljen 10.10.2007. u 21:46 sati.