Marketing
nothing to say....
Sam naslov govori...nemam inspiracije,nemam šta pisat...Život mi je isti-usrani kupus kao i prije tako da nema novosti u vezi njega...heh ustvari nema nikakvih novosti...osim jedne sasvim nebitne činjenice...mater mi je vidila ožiljke od onog mog prijašnjeg rezanja...malo je zakasnila,da ih je prije našla možda bi mi pružila pdršku i sprječila me od padanja u depresiju...ali nažalost nije..ma ustvari na svu sreču nije,jer bi tako samo doživjela nova razočaranja a ovako sam na samom dnu i više me ništa nemože povrjedit...
Kad bi imala zlatnu ribicu i tri želje zaželila bi:1-da živim u S.Br 2-da imam kameno srce,da ne osječam 3-velika crna pernata krila...heh znam da su moje želje bolesne,ali ako netko ima neke zdravije koje bi odgovarale mojoj depresivnoj psihi neka mi ih izloži...
Jučer sam bila u ravnatelja sa još četvero njih iz razreda jer smo se na hodniku gađali pernicom(i to mojomXD).I onda umjesto da se dere na nas i zove nam roditelje taj debil od ravnatelja priča o svojim doživljaima u Japanu i opisuje nam kako je izgudio oko...aj mrš u tri pizde materine...mislim,šta mene briga kako je on izgubio oko..pa da mu još i povratim...ma bljak,i tako zadržao nas u uredu cili školski sat..da bi pričao o svojoj ženi,njegovom oku i još izbijao nekakve tupe viceve..pa skoro sam zaspala...a onda kao šečer na kraju on mudro kaže kako trebamo nadoknadit taj sat koji smo proveli s njim..ma stari usamljeni dedek nema boljeg posla nego zagorčavanje naših života...ja sam lipo pobigla posli toga,nije ni primjetio...čoravi napaljeni dedek...koji frik...naježim se kada mislim o njemu...
A pošto debil nevidi kada priča s nama unese nam se u facu...a smrdi mu iz usta kao iz septičke jame...ufff...bljak...ali da vas negnjavim skratit ću ovaj post jer znam da večina ih i ne čita...XD
Post je objavljen 10.10.2007. u 19:50 sati.