Nista novo da u BiH divljaju nacionalne i vjerske razlike.Nije novo ni pozivanje na jedinstvo kako jednoga,tako i svih naroda i vjera.I nije nasa zemlja u tome opet nesto iznimno.Otkako se ljudi,otkako su zajednice i kolektivi,a to je od pamtivijeka,suceljavaju se optike suzivota-ona na iskljucivosti razlika i ona na hegemoniji jedinstva.
Svodjenje na jedno i umjetno brisanje razlika svojstveno je u ovoj zemlji ne samo uobrazenim politicarima i ideolozima,nego i onim intelektualcima i duhovnicima koji pod tim jedinstvom zamisljaju neku nebesku pojmovnu konstrukciju ili onu uniformiranost koja je u biti njihovo vlastito uvjerenje,ono sto bismo kazali"jedinstvo po mom".
Zato,koliko god nacionalisticka iskljucivost,religiozni fundamentalizam i fanatizam bili fatalniji i ostavljali kroz povijest naroda ove zemlje bezbrojne mrtve,ociscene krajeve i preseljenja,i umjetno uniformiranje uvjetuje maske na licima ljudi,ogranicavanje slobode i otezavaju rjesenje za usloznjeno drustvo i drzavu.Ne mozemo najprije postati isti da bismo zivjeli zajedno.
Ljudi ove zemlje su oboljeli od duhovne sizofrenije.No,ona nije samo vjernicka raspolucenost kad se ponasamo suprotno vjeri i vjerskim zapovijedima,nego i kada trajno zivimo i radimo drugacije nego mislimo,drugacije nego sto je nase stvarno uvjerenje,kada se fiksiramo na ideju(ideologiju)kojom ne samo druge lisavamo slobode nego smo joj i sami robovi.U tom kazalistu maski uvijek ima i onih koji nam trube na sva zvona,agresivno ili udvornicki,
da smo mi svi jednaki,da su tolerancija i ljubav stvarnosti koje brisu razlike ne uvidjajuci da tolerancija i ljubav,
pravda i milosrdje bas zive od razlika.
Kad se u ovom smislu predje na medjureligijsko podrucje,onda se tu kao iz naucene osmoskolske pjesmice recitiraju parole da nas je sve nacinio jedan te isti Bog,da smo svi monoteisti,da smo svi sinovi i kceri istoga oca Abrahama,da smo svi ljudi knjige.Filozof Remi Brague upravo govori o zavodljivosti i opasnosti ovakva govora i da bi trebalo ozbiljnije pristupiti medjureligijskom dijalogu.Ne samo da monoteizam postoji i prije i mimo nasih triju vjera-zidovstva,krscanstva i islama,nego postoje i"tri"Abrahama,kao sto je i odnos prema vlastitoj Knjizi razlicit od onoga kako se pripadnici drugih vjera odnose prema svojoj svetoj knjizi.
Uzaludna su farbanja i nasilna pripitomljavnja razlika,pripisivanja drugima isti nacin vjere u jednoga Boga,isto podrijetlo od Abrahama.Pogubno je dio zajednickih imena i osoba apsolutizirati tako da nijecemo njihovo znacenje u drugim vjerama.Nije Abraham kod zidova isti kao Abraham u krscana i Ibrahim kod muslimana,niti su to Mojsije,
Isus ili Muhamed.Stovise,sami krscani se razlikuju u vjeri u Isusa Krista.Razliciti krscani ne vjeruju u"istoga"
Krista,niti monoteisti u"istoga"Boga.
U svemu tome moze nam pomoci samo iznimna skromnost,priznanje ne samo slabe vjere,nego nase ljudske konacnosti i neizmjerljive ogranicenosti nasega znanja.Svijest neznanja i prolaznosti,relativnost svega ljudskog nuka nas da se prema drugima ponasamo tolerantno i s ljubavlju-da drugoga vec jednom pocnemo razumijevati iz njega samoga,onako kako on shvaca sebe i kako on vjeruje,a ne da svojom vjerom u svoga Boga unistimo i njega i"Boga u njemu".Po"zlatnom pravilu",to i sami ocekujemo od drugih.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 10.10.2007. u 19:03 sati.