Marketing
U potrazi
(by rossa)
Moja tetka kad otvori svoj crni dugacki adresar, nastupa ono sto ja zovem "Pokidane veze". To znaci da je ona uzela taj adresar i uslijedit ce prozivanje ljudi s kojima se nije cula cca 4-5 godina, a da ne lazem, i vise od toga...
Desi se, sjedim ja tako u drugoj sobi i eto, recimo, citam nesto kao u miru i tisini ali kad se ona prodere: "Gdje siiii? E, znas kako mi je drago sto smo se cule! KAKO SI MIIIII?", malo je reci da me trzne, srce mi u momentu zapulsira negdje u grlu otprilike, jednu ruku brze-bolje stavim na prsa jelte, drugom mlatim ne bih li, toboze, dosla do zraka a oci su mi, vjerovatno od prepadnutosti, velicine, eto da bas ne pretjerujem pa kazem velicine lubenice (svako), ali eto, dinje, otprilike. Ono sto sam citala, nista, haj'mo sve nanovo.
Sinoc, spremam se ja da idem malo do grada i krajickom oka uhvatim adresar ispred tetke i telefon u ruci. Eh, evo ga, rekoh opet...srecom, vec sam bila spremna i izasla iz kuce te nisam cula koja se veza ovaj put spojila (te ja nisam ostala prodrmana uslijed toga).
Jutros, ustala ja, kaze ona meni: "Eh, da znas sta mi se desilo..."
Sta se desilo? Trazeci neku svoju prijateljicu s kojom se, eto, nije cula nekih godinu dana, odluci je nazvati cisto onako, nesto tipa "Kako co'ek, kako djeca, jel' ti mama dobro?" i to. Ali, u medjuvremenu broj mobitela kojeg je moja tetka imala a koji je nekad pripadao toj njenoj prijateljici sada, ko zna kako i zasto, pripada nekom covjeku koji je dosao iz Njemacke na zasluzeni odmor. Objasnjavali se oni tako, pokusali izaci na zelenu granu vezano za prijateljicu i broj, tetka uporna u nakani da dodje do nje, covjek na kraju pristane da joj i pomogne, jer on poznaje nekoga ko poznaje onog sto zna tu zenu, te neka ga ponovo nazove sutradan. Taman da se razgovor zavrsi, dodje do njegovog nenadanog nastavka.
Tetka: Pa eto, stvarno bih Vam bila zahvalna ako biste uspjeli doci do nje, a ja cu Vam se svakako javiti sutra.
Ciko: Pokusat cu gospodjo, svakako, drago mi je da smo, eto, malo popricali, nego da Vas pitam nesto, onako privatno, ako nije problem. Ja, znate, imam 50 godina i nisam ozenjen i bas trazim neku finu zenu...
Tetka: Jaaao, gospodine, ja sam Boga mi htjela samo da popricam malo sa prijateljicom, nisam je cula dugo a i Boga mi, ja sam udata.
Ciko: E, bas mi je zao, onako ucinili ste mi se fini u ovom razgovoru (moolim, razgovoru?! kako sam saznala 5 do 10 minutnom, u vrh glave, nadmudrivanju ciji je broj, gdje je prijateljica, ko je covjek i slicno), pa sam eto mislio...
Tetka: E, Boga mi, ja sam Vam, eto, udata, a sutra cu Vas nazvati da mi javite za tu prijateljicu.
Ciko: Dobro, ali eto ako imate Vi kakvu zenu da mislite da je fina i da bih je ja mogao ozeniti, ja bih dosao do Sarajeva (trenutno je u Brckom, op.a.) i da se svi upoznamo...
Tetka: E, ne znam, Boga mi, a nisam Vam ja od toga spajanja, ja htjedoh da se cujem sa prijateljicom (a sta ispade, tetka mojaaa). Nego, ako mozete to da mi provjerite, ako ne mozete, nista...i eto, sretno u potrazi.
Danas su se culi, covjek joj je dao broj od nekog rodjaka te njene prijateljice (ma to je sad citava potraga za zenom) te joj se usput pozalio kako mu je stvarno tesko naci zenu, jer "znate kakav je sistem u Njemackoj, Svabo samo hoce rad i rad i arbajt i arbajt", nema se vremena a i zene vole dublji dzep. Tetka se tu malo upali, poce da brani zene (kao sta vi na zene, kao da ste vi zlatni, tra la la, bla bla bla), pa kao da je nesto strese u momentu (u smislu, mozda imam i pametnija posla) rece da se iskreno nada da ce i on sebi naci srecu i da nikad nije kasno za ljubav (to tetka iz iskustva jer se i sama udala u 46-oj), da se ne brine. Ciko je na kraju dodao da "ko zna, mozda je ruzan", tu su se oboje nasmijali i uz jos par kurtoaznih rijeci pozdravili. Finally!
Eto, da mi je tetka slobodna, mogla je dva dobra sastaviti. Naci i muza i cuti se sa prijateljicom (mada je ovo drugo jos pod znakom upitnika, ali eto ima nade da ce se rijesiti). Ovako i dalje ostaje da se dva dobra ne mogu sastaviti.
Post je objavljen 10.10.2007. u 16:50 sati.