S vremena na vrijeme pogriješim…
Pogriješim svakako…
Pogriješim u izboru riječi, u izboru stvari, u izboru postupaka…
Ponekad činim svjesne pogreške…
Svjesno dopustim sebi i drugima pogreške…
Kaže word da je pogrješke ispravno…nema veze…nikad nije bilo bitno..
Neka to spada pod svjesnu grešku…
Tako, s vremena na vrijeme, pogriješim misleći da on ponekad pomisli na mene…
Pogriješim misleći da me spomene, i da ne daj Bože, napiše nešto što je potaknula moja rečenica…
Jer znam da me čita, to je valjda jedino obećanje koje je održao…
'a ja..ja ću te Marina čitati uvijek…'
Pamtim još neke stvari, ostale polako zaboravljam…
Zaboravljam glas, zaboravljam smijeh, zaboravljam osjećaj…
Ne, osjećaj sam davno zaboravila…
Zaboravljam sva ona dana obećanja, i zaboravljam ..
U jednom trenutku sam zaboravila i ime onog malog čupavog stvorenja…
Ne čudim se…
Vrijeme, ta tako relativna stvar, radi svoje…
Koliko duže, i koliko drugačije je bilo sa Zg-frendićem , a ja se nisam mogla sjetiti kako se preziva…
Smiješno…
Da, svi griješimo..
Neki manje, neki više…neki rjeđe, neki češće…
Ali svi griješimo…
Griješim i ja…
I tako sam sinoć pogriješila…
Never does the human soul appear so strong as
when it forgoes revenge and dares to forgive any injury...
Post je objavljen 10.10.2007. u 13:05 sati.