Pregled posta

SHOPPING

" Nemam ništa za odjenuti ", ne znači, naravno, da se moramo povući u nudizam ili osamu, to znači da u našem ormaru nema ništa što bi odgovaralo našem raspoloženju ili nudilo pravi odraz našeg trenutačnog života.
Kennedy Fraser



Obožavam šoping. Mislim, zaista obožavam. Jednostavno, taj osjećaj hodanja po dućanima, isprobavanja ili samo gledanja raznoraznih krpica. Ne moram uvijek nešto i kupiti, to me naprosto usrećuje.
Ne mora postojati poseban dan ili trenutak, ponekad jednostavno poželim malo otići u taj raznobojni svijet mode.
Najčešće, frendica i ja skoknemo do grada, prošetamo po dućanima, "informiramo" se o novim stvarima, prodiskutiramo previsoke cijene i onda, kada ne pronađemo ništa prikladno, utješimo se vrućom čokoladom ili nečim slatkim. ( dobra zamjena! )
Ali volim i sama otići i kupiti nešto novo.
Najviše od svega mrzim ići sa razlogom po dućanima jer tada sigurno neću pronaći ono što tražim. Takav mi shoping prestavlja opterećenje, a i svima oko mene. Volim kada od prve nađem nešto što mi se sviđa, a tada to najčešće i kupim.
Problematične točke su mi hlače i cipele. Što se tiče hlača, skoro nikad nisam zadovoljna modelom i moraju mi stajati baš onako kako sam si zamislila, jer nama šanse da dam ni kune za nešto čime nisam oduševljena, pa ta kupovina može potrajati i nekoliko mjeseci.
A šta se tiče cipela, iz dućana me nema dva sata vani, mama, ako je samnom, počne prevrtati očima, a i prodavačica polako šizi... stoga...ako kojim slučajem naiđem na one koje mi odgovaraju, ne kupujem dugo druge. A i onako nisam baš fan cipela.
Ali zato obožavam kupovati razne majice. Kada vidim neku novu slatku majicu koja mi još pri tom i dobro stoji, jednostavno ju moram imati (bez obzira na cijenu ), a onda mama doma šizi.....
Hmh...nisam baš osoba od karaktera...lako potrošim đeparac na neki novi odjevni predmet, pa čak i unaprijed, ali sve što kupim mora mi se uistinu i sviđati.
Najčešće ipak pričekam rasprodaju, jer tada vidiš uistinu pravu vrijednost određenog odjevnog predmeta. Za to imam pravu strategiju. Prođem sve dučane u kojima najčešće kupujem, probam odjeću koja mi se sviđa, zapamtim ju i onda kada nastupi rasprodaja samo dođem kupiti. Ali onda se znam uistinu i rastrošiti jer uz neke već prije viđene stvari, kupim i dva, tri druga odjevna predmeta.
NIsam zaluđeni shoppingholičar niti neki modni freak koji mora imati sve i obavezno se oblači po zadnjoj modi. Kupujem ono što mi se sviđa, i koliko mogu iako kao i većina, podliježem modi, te nemam neki svoj određeni stil. Ne patim na marke, ali na kvalitetu da, tako da ću dati i više novaca ako znam da je kvalitetno.
Istina je kada kažu da nas na neki način odjeća određuje. Po tome kako se oblačimo tako će nas i drugi ljud najčešće procjenjivati i gledati. Osobno, mislim da je to u večini slučajeva pogrešno. Ne mora značiti da su sve šminkerice uobražene glupače, niti da su svi alternativci čudaci i freakovi.
Tu činjenicu su stvorili neki zavidni pojedinci. Šminkerice, uistinu mogu biti umišljene glupače, ali i sasvim normalne cure, a alternativci nadasve simpatični i kreativni ljudi sa stilom. Pa ipak, po odjeći koju netko nosi, može se zaista puno toga saznati o toj osobi.
Kako ćemo se oblačiti određuju mnoge komponente. Društvo u kojem živimo, ljudi s kojima se družimo, glazba koju slušamo, mjesta gdje izlazimo, a i sam naš duh i spremnost na isprobavanje.
A i samo naše raspoloženje ima odlučujuću ulogu u tome. I kod mene same. Kako se tog dotičnog dana osjećam, tako ću se i obuči. Kada sam lošije volje variraju tamnije boje, a kada sam u poletu, onda isplivaju na površinu vedriji tonovi.
Kako sam se i ja svih ovih godina mijenjala, tako je i moja odjeća bila različita. Postojala su razdoblja kada sam preferirala crnu boju i nisam mogla smisliti sisterkinu zaluđenost rozom bojom, razdoblja kada sam nosila samo hlače i tenisice, a sada mi nekako pašu pastelne boje i ženstvenija odjeća.
Ne mogu se deklarirati ni kao totalna šminkerica ni kao neobična alternativka, a ni kao obična klasičarka, valjda sve pomalo, prosječna osoba. Sve ovisi o danu, izlasku i prilici. Ili kako bi se reklo, kako mi taj dan paše. Za izlazak se najčešće obučem ženstvenije i ozbiljnije, za faks i šetnju po gradu malo opuštenije. Ali, najbolje se osječam u tenisicama, nekoj slatkoj majici i hlačama.
Mislim da je, bilo kako se oblačili, važno ostati dosljedan sebi i ne podlijegati utjecajima okoline. Tada kada budete nosili ono što uistinu volite nositi i što će na neki način činiti vaš personalitet, ljudi će vas i više cijeniti.

Evo, svidjelo mi se nešto što sam pročitala u jednoj knjizi, dotična spisateljca kaže:

Moda blijedi. Samo stil ostaje.
Coco Chanel

" Sve mi želimo iskušati modu, ali ipak bi se na kraju većina nas opredjeljila za stil.
Moda je kult, stil je filozofija.
Moda ismijava invidualnost, stil je slavi.
Moda je zapravo površna i dosadna. Stil je ponosan i velikodušan.
Moda je provokator, stil više voli smirivati.
Moda sama sebi čestita, stil čeka neizbježne komplimente.
Moda se može kupiti. Stil se mora posjedovati.
Moda pogađa, stoga može samo blefirati. Stil zna.
Moda je nestrpljiva i konačno prolazi."

I što bih rekla za kraj je, da najviše moramo biti svjesni da je odjeća samo puka materija, način izražavanja naše kreativnosti i postojanja. Ona dolazi s jednom sezonom i odlazi s drugom. Ona je prolazna. Ona nije mjera, ona nije kvaliteta čovjeka samog po sebi. Nas ne čini odjeća. Ona nam ne diktira kako bi smo se trebali ponašati, koliko bi trebali biti cijenjeni i poštovani. Ona nas može samo kratkotrajno usrečiti. Ona je stvar, obična stvar koja se može zamjeniti, obojiti, baciti, zaboraviti.......
Stoga ne gledajte sebe i druge po odjeći koju nose, cijenite ih po onome kakvi su zaista u svoj svojoj puni i ljepoti.

PS : Hvala vam svima na komentarima, ne znam kada ću napisati novi post...kako se kaže, ljudi odlaze kako bi se mogli vratiti....trenutačno nisam baš raspoložena, moram poraditi na nekim stvarima o kojima mi se neda tu govoriti, a i nemam više puno slobodnog vremena za pisanje, ali možda će biti uskoro....
....poseban pozdrav mojoj dragoj prijateljici ako bude čitala ovo, sve ćemo mi to preživjeti, draga moja, a i vama ostalima pozzz













Post je objavljen 11.10.2007. u 08:30 sati.